Iako smo se našli u atomskom skloništu na Vidicima, nismo bili na probi kultnog Atomskog skloništa, već smo otišli slušati probu momaka iz One Morea, starog šibenskog benda koji se okupio nakon gotovo 10 godina. Oni ne sviraju, oni praše kao nekoć kad su imali dvadesetak godina. Energija je ista jer klasika je klasika, bila ona bečka ili rock, a muzičari koji su bili pod utjecajima žestokih rifova Led Zeppelina, Deep Purplea i Pink Floyda pokazali su da misle ozbiljno…
Nisu to više oni skoro golobradi mladići koji su svirali po cijeloj Dalmaciji, već odrasli ljudi, većinom oženjeni, s djecom, ali rock ‘n’ roll im još uvijek teče u venama. Nedavno su se okupili na vjenčanju glavnog vokala benda, Milana Mazalina, a ‘spiritus movens’ ponovnog okupljanja, bubnjar Mirko Burazer, izazvao je bivše kolege – ponovno će svirati ako on do kraja pira riješi gažu. Naravno, par telefonskih poziva poslije i koncert je bio dogovoren…
Svijet mašte
No, vratimo se na probu.
Ulazak u atomsko sklonište, začudo ne garažu, pomalo je bio klaustrobičan. Ulaziš na prva masivna čelična vrata, pa druga, pa treća. I sva se ona zatvaraju, što i nije čudo jer pojačala imaju dovoljno wata da dobrano iz temelja prodrmaju cijelu zgradu.
– Ajmo se jedan po jedan uštimati s Mirkom – govori ritam gitarist Frane Gulin. Jedan po jedan sviraju i namještaju glasnoću.
– Što ćemo prvo svirati – pitaju se momci.
– Svijet mašte – dobacujemo sa željom da snimimo glazbenike kako sviraju jednu od svojih najpopularnijih stvari.
‘U tvoje misli dođem da te ispratim u san, u noći punoj suza ne nazire se dan’, kreće Milan nakon vrlo jednostavne, ali moćne harme koju svira Frane. Uz Mirka i Josipa Bosnu, na basu, priključuje se i novoprodošli član na klavijaturama Grgo Gulin, a onda solažu praši Karlo Pulić…
Zvuk je isti kao nekad kad smo ih slušali na šibenskim koncertima, a momci definitivno nisu zahrđali. Nakon prve pjesme svi su se značajno pogledali.
– Ovo je dobro – bio je unison stav benda.
Odmah je nastupila zaslužena puš-pauza, dijelom zbog dobro obavljenog posla, a dijelom i što smo mi htjeli porazgovarati s momcima, koji su većinom ostali u glazbi, nakon početaka u autorskom One Moreu.
Povratak na binu
Povod za probe je povratnički koncert koji će biti 20. travnja na Kulturaljci. U šibenskom Importaneu, posprdno nazivanom i Zatrpaneom. Jer, riječ je o prostoru koji nikad nije zaživio gospodarski, ali zato je kulturno pa se tamo nerijetko moglo plesati na dobar party, a sad će se i skakati na rock koncertu. Kao što će zasigurno biti slučaj i s One Moreom.
A sve je krenulo davne 2006. godine, priča nam Mirko. Dio benda je postojao, a onda su Bosna i on upali u ‘spiku’ i krenuli svirati zajedno s ekipom s kojom su kasnije činili One More.
– Izmijenilo se dosta ljudi, ali ustalila se postava koja će zajedno zasvirati za nešto više od mjesec dana. Dodali smo našeg menadžera i producenta Grgu Gulina koji će biti na klavijaturama. A šta smo to svirali? Teško je reći, ali slušali smo Zeppeline, Purple, Floyde pa se tu mogu naći naši korijeni. Svirali smo i njihove obrade, a naše stvari su klasična rokija – kazuje Mirko te nas moli da ne izostavimo Antu Lordana kao svog nasljednika u bendu.
Žestoko na Kulturaljci
Momci se druže i inače, ali ih je život odveo u različitim smjerovima, glazbenim i životnim… Sto puta su se, veli Frane, dogovarali svirati, ali Mirko je prelomio u jednu večer.
Pitamo ih što im emotivno znači ‘reunion’…
– Ma vrh – dobacuje vrlo jednostavno Mirko.
– Ma stvarno je vrh jer ne okupljamo se da bismo svirali u nekom kafiću, već na festivalu, na Kulturaljci koja je razvikana. Kad smo stavili na internet da sviramo, reakcije ljudi su bile fantastične. Za mene je to… – dodaje Frane.
– Vrh vrhova – upao mu je u riječ Mirko.
– Dašta. To je bio autorski bend i zato je poveznica među nama bila prilično jaka. Pa i naše ponovno okupljanje nam svima više znači. Ipak su to naše stvari. Jednostavno, vratiš se u to vrijeme – veli Frane.
Zeppelini iz naše ulice
Milan, vokal benda, je jedini neaktivni glazbenik među šestorkom pa mu je puno značio poziv na svirku.
– Baš mi je bilo drago jer nisam znao kako će to sve skupa izgledati. Pjevati pjesme koje smo pjevali kad smo bili dosta mlađi. Dosta mi je teže pjevati, ali sve su to profesionalci u ekipi pa se lako s njima snaći – iskreno će Milan.
Rockeri iz Šibenika, dakle, naporno vježbaju u svom atomskom skloništu, a po onome što smo čuli, publika će zaista moći uživati u klasičnom rocku na šibenski način.
