MATINEJA MARIJA KRNIĆA: Snjeguljica, redatelj Tarsem Singh

Zbilja, ali zbilja nikad mi neće biti jasan hype koji se podigao oko Tarsema Singha, tog izrazito netalentiranog indijskog redatelja, koji svakim svojim novim filmom dokazuje da filmska režija nije zanimanje kojim bi se smio baviti. Nakon njegovog već desetak godina starog hita ‘Fall’, koji je, ajmo reći, bio na granici podnošljivog, ali prokleto lijepo snimljenog, sa vrhunskim lokacijama, izgleda da su Tarsemu sva hollwoodska vrata širom otvorena. Pa mu se progleda kroz prste i kad snimi do boli negledljivog ‘Besmrtnika’, i opet mu se da veliki budžet da snimi, ni manje ni više, nego li Snjeguljicu. I, naravno, opet doživi veliki flop, i kod publike i kod kritike. A to je i zaslužio.
Tarsem, kako sam sebe voli nazivati, jednostavno ne razumije da film nisu samo prekrasne slike, da one moraju i teči, izmijenjivati se u nekom logičnom, dinamičnom tempu. Takva je i ‘Snjeguljica’, kojom nas je počastio RTL prošli vikend, lijepo upakirana besmislica, žanrovski neodređena, puca na nekakvu subverziju, i to na tako naivan način, da ga se ne može ni žanrovski smjestiti. Teško mi je odrediti radi li se o dječjem filmu ili art filmu za ozbiljnu publiku, iako sam siguran da je pretenciozni redatelj pucao na ovo drugo, ipak je on vrhunski ‘umjetnik’.
Nije li Indija, od sve te silne produkcije, mogla izbaciti kvalitetnije redatelje od Singha? Kad ti je najbolji film zapravo video spot za ‘Loosing my religion’od REM-a, snimljen prije 24 godine, zbilja bi se i sam Tarsem mogao upitati, ‘Di je zapelo?’.