Leon Lučev jedan je od onih umjetnika koji o svemu što ih muči u društvu često progovaraju kroz svoj rad. Možda mu to ovaj put nije bio cilj ulogom oficira UDBA-e u filmu ‘Bit ćemo prvaci svijeta’ jer, kako kaže, drugi junaci tu nose glavnu poruku.
-U filmu vidite da je dovoljno nekoliko vizionara koji vjeruju u vlastite snove, ogroman rad i onda snovi postaju stvarnost- kaže Lučev. Lijepo se na velikom platnu vratiti u prošlost kroz neke priče, ali žaliti za njima?
-Ne muči me nostalgija. To su bila stvarno mračna vremena. Ljudi su dobivali stanove besplatno, proširenja za drugo ili treće dijete, išli su na ljetovanja besplatno, imali besplatno zdravstvo… Danas je očito svima puno bolje. Demokracija je čudo, manjina izabire stranku ili koaliciju koja se nameće većini i sastavlja vladu kojom vladaju korporacije. Zabavno – ironično će šibenski glumac.
Upravo ga je današnja situacija u društvu i osobni motivi potaknuli na pisanje kratkog igranog filma ‘Krik’ o ženi iz sustava koja više ne može negirati vlastite emocije, te potiskivati vlastitu potrebu za promjenom. Uvijek kreativan i pun ideja otkriva kako u lipnju u Beču ima premijeru monodrame ‘Papa Leone’ Olje Runjić u režiji Nine Kusturice: – Riječ je o dosta osobnom projektu koji je napisala moja draga prijateljica Olja Runjić, režiju je prihvatila redateljica Nina Kusturica. Premijera bi trebala biti 11. lipnja u Beču, a zatim bismo je igrali po cijeloj regiji. Radi se o rastavljenom 44-godišnjem umjetniku, ocu troje pionira, koji je na kraju jedne velike životne krize. Tekst ima i dosta jaku i aktivnu socijalnu komponentu.
Ono čemu se najviše raduje su ljetne radionice na Zlarinu u kojima djeluje kao organizator. ‘Ove godine ponovno predstavljamo Konstelacijski tjedan (22. – 29. kolovoza) na Zlarinu pod vodstvom jednog od najboljih terapeuta iz područja obiteljskih konstelacija Vlade Ilića. To je rad po metodi Berta Helingera i, po mom subjektivnom mišljenju, iznimno koristan i djelotvoran.’
Uza sve projekte na kojima radi Leon pronađe vremena i za opuštanje pa tako redovito pleše tango:-‘Bila je to ljubav na prvi korak. Već dvije godine plešem i stvarno jako uživam u tome.
A kad su u pitanju filmovi, uskoro počinje snimati dva, jedan u Crnoj Gori u svibnju, a drugi u Sloveniji: -Film ‘The black pin’ redatelja Ivana Marinovića komedija je s iznimnim kinopotencijalom, a mene osobno podsjeća na crnogorskog ‘Što je muškarac bez brkova’. Vrlo zabavan tekst i dobar scenarij.
-Zatim je tu film ‘Rudar’ slovenske redateljice Hanne Slak, priča o iznimno dosljednom i jakom pojedincu koji je otkrio tajnu skrivanu godinama o masovnoj grobnici. Priča je istinita i stvarno jaka. Da ne zaboravim, ‘Muškarci ne plaču’ bosanskog redatelja Alena Drljevića. Tu je riječ o psihoterapiji kojoj prisustvuju bivši pripadnici hrvatske, srpske i muslimanske vojske. Scenarij nabijem emocijama i velikom snagom’, otkrio je za Tportal Lučev.
