Kasnije nego uobičajeno, počela su upozorenja o opasnosti od toplinskih valova, a posebno se to odnosi na izlaganje tijela na otvorenom, u dijelu dana kad je sunce najopasnije. Doktorica Sanja Jakelić, specijalistica dermatologije za Šibenski portal upozorava na sve opasnosti od sunca i savjetuje kako izbjeći neugodne i opasne posljedice pretjeranog izlaganja.
Koje promjene na koži mogu nastati prekomjernim izlaganjem suncu?
Utjecaj na kožu može biti akutan i kroničan, od tih akutnih zbivanja, češće se događaju sunčeve opekline, to je ono što vidimo u obliku mjehura, jakog crvenila kože, ljuštenja, do nekih općih stanja koja se mogu pojaviti u vidu sunčanice, toplotnih udara i slično. Mogu kod nekih ljudi nastati i alergije na sunce. Vrlo često na Mediteranu imamo pojavu raznoraznih osipa na koži koja je izložena suncu i sva ta akutna stanja rješavamo u tom trenutku kad se ona dogode.
Ono što se manje vidi, a što je puno opasnije i dugoročno može uzrokovati trajna oštećenja su ta kronična oštećenja kože od sunca koja dovode do pojave bržeg starenja kože, što mi naročito dobro vidimo kod nas na Mediteranu. Znači, koža koja je izložena suncu ranije stari, dobiva ranije sunčeve pjege, ranije nastaju bore, brže se koža objesi jer se gubi količina kolagena itd., a zapravo utjecajem sunca dugoročno nastaju tektonična upalna stanja u koži koja dovode do nekakvog bržeg starenja kože.
I ono najozbiljnije i najopasnije, zbog čega mi apeliramo u javnosti, to su utjecaji sunčevog zraka na nastajanje tumora kože, predmalignih i malignih oštećenja kože. UV zrake uzrokuju mutacije, oštećenja DNK u stanicama, pa zbog toga dugoročno uslijed nastajanja tih mutacija nastaju predmaligne i maligne promjene kože. U Dalmaciji, i uopće u sunčanim područjima svijeta, najčešći tumori kože su bazocelularni i planocelularni karcinom te najzločudniji karcinom kože – melanom. Naš način apeliranja i sve što govorimo u javnosti je da spriječimo ta zbivanja jer vidimo posljednjih desetljeća u svim geografskim područjima porast tumora kože, osobito kod nas zato što smo izloženi suncu u duljem razdoblju, a isto tako što ljudi više ne žive samo u područjima u kojima je njihova koža adaptirana, nego ljudi putuju, migriraju, imaju jaku sklonost turizmu. Tako moramo obratiti pažnju na to da ljudi svjetlije puti, svjetlijih, plavih očiju, sjevernoeuropskog porijekla brojni žive na Mediteranu u Tropima i obrnuto. Ti ljudi su skloni razvoju tumora i zato se zadnjih desetljeća bilježe strašni porast tumora kože upravo zato što koža više ne živi na onim područjima na kojima bi trebala živjeti po svojoj strukturi i po svom fototipu, nego ljudi žive na raznim kutevima svijeta. Zato imamo situaciju da je u Australiji, koja ima najveći broj tumora kože u svijetu i najveći broj melanoma na 100 tisuća stanovnika, zabilježeno da ne obolijevaju Aboriđini kao izvorni nego potomci Europljana koji žive u Australiji, a svijetle su puti , svijetlih očiju itd. Problem je taj što je naša koža prilagođena životu na onim područjima na kojima živi, a na putovanjima to više nije tako i ljudi ne mogu podnijeti tu količinu sunčevog zraka kao što bi ta koža eventualno trebala. Dakle, porast tumora je najveći kod ljudi svijetle puti, plavih očiju koji su dugo izloženi suncu ili koji čak nisu izloženi cijelu godinu nego samo periodično, ali se izlažu jakim sunčanjima, recimo Skandinavci koji su izrazito plavi i svijetli odu dva puta po 15 dana na Karibe, zarade sunčeve opekline, pa jednu godinu, pa drugu, pa petu, pa desetu i to dovodi do tih kumulativnih učinaka na mutaciju DNK i time dolazi do porasta pojave tumora kože.
Znači stoji ono kolokvijalno rečeno, da ‘koža pamti’?
Apsolutno pamti, jer upravo ovo što sam rekla, česta izlaganja suncu bez ikakve zaštite, neracionalna, česte opekline kože dovode do trajnih oštećenja koja se onda manifestiraju kasnije. Zašto se manifestiraju kasnije? Jer koža u mladosti ima jako dobre reparativne mehanizme, međutim kako starimo svi ti reparativni mehanizmi isto tako stare i gube se, i normalno, ne možemo više doći do reparacije DNK, nego dolazi do mutacije i ta se mutacija izražava u vidu malignog rasta stanice te na taj način nastaju tumori.
Puno toga je rečeno, ali nije na odmet ponoviti na što sve treba pripaziti prilikom izlaganja suncu?
Trebamo pripaziti, prije svega, na vrijeme provedeno na suncu bez zaštite. Zaštita može biti kemijska i fizička, možemo se zaštititi vlastitom odjećom, ako znamo da ćemo boraviti na suncu u podne. Boravimo li duže od 20 minuta bez zaštite, već će nastati opekotine, dok u deset sati ujutro možete boraviti malo duže, možete biti na primjer 40 minuta bez zaštite. Opekotine možemo spriječiti odjećom dugih rukava, dugim haljinama, hlačama, nošenjem sunčanih naočala te obavezno kapu ili šešir na glavi i već time možemo sebi produžili boravak u tom periodu na suncu.
Ako smo ili želimo biti na plaži u tom razdoblju, moramo se zaštititi nekim kemijskim sredstvima, a to su onda kreme s visokim zaštitnim faktorima proizvedene na način da blokiraju utjecaj UV B svjetla, i po novome UV A svjetla i da time spriječe oštećenja koja nastaju u dubljim slojevima kože. Zabluda je da koža neće potamniti ako se koriste kreme za sunčanje, istina je da će koža potamniti, ali ne onom brzinom kojom smo naučili da ona pocrni, nego nećemo izgorjeti. Međutim, kod kreme za sunčanje vrlo je važno znati, bez obzira na to koji je faktor, da se ona mora svaka dva sata obnoviti, jer se resorbira, kemijski filter se razgradi ili se zbog znojenja ili kupanja otope. Ona se mora nanositi svaka dva sata. No bez obzira na sve, uopće nije preporučljivo biti toliko dugo na plaži da moraš svaka dva sata obnavljati kremu, jer dolaze i drugi problemi. Nakon boravka dužeg od dva sata na plaži postaješ dehidriran, toplo ti je, vruće ti je…
Kako pomoći ako koža izgori?
U slučaju opekotina na koži standardna terapija je hladiti kožu s oblozima hladne vode, ne leda, nego obične sobne temperature, ili može biti fiziološka otopina koja je sterilna. Treba nanositi hidratantnu kremu da se koža vrlo brzo hidratizira, svaka dva sata čak i češće i da se koža brže vrati u normalu, da se rehidrira. Ako je već došlo do mjehura i boli na koži onda treba dati lokalnu kortikosteroidnu terapiju tako da se koža umiri i sljedećih nekoliko dana dok se ne umire opekotine, ne smije se izlaziti na sunce.
Kako prepoznati alergiju na sunce?
Alergije na sunce su višestruke, same alergijske reakcije koje se u našim krajevima mogu pojaviti kao urtikarija na sunce. To su brza alergijska stanja koja se vrlo rijetko vide, a ne zna se koja vrsta UV zraka ih izaziva, ali su opisane u literaturi i kod pacijenata. Ako je osoba duže izložena UV zrakama, a ima urtikarijalnu reakciju može doći u stanje opasno po život. Najčešća alergija na sunce je polimorfna svjetlosna erupcija koja se pojavljuje kod ljudi uvijek u isto vrijeme, svake godine pri prvim izlaganjima sunca i izgleda kao osip koji je uvijek na istim mjestima, najčešće zahvaća dekolte i ruke i noge u vidu crvenih točkica ili nekih malih papulica ili čvorića koje svrbe jako intenzivno i traju dva, tri tjedna pa onda, što osoba više boravi na suncu , one se same od sebe povlače. Ima ljudi kod kojih je svrbež intenzivan pa kad dođu u liječničku obradu interveniramo s lijekovima protiv alergija, s lokalnim kortikosteroidnim kremama s obveznim zaštitnim faktorima, ali reakcije i isto od sebe prolaze. Smatra se da ih najčešće imaju ljudi koji žive na Mediteranskom području, nešto češće žene i obično što idu starije, alergije se gase. Kod alergija je važno naglasiti da je dobro u kasnom zimskom razdoblju ili ranom proljetnom uzimati beta-karoten kapsule, kako bi na taj način pripremili kožu za djelovanje prvih UV zraka koje kod njih izazivaju alergijsku reakciju.
Koliko često i na kakve madeže obratiti pažnju? Koliko ih često kontrolirati kod dermatologa?
Ne postoji univerzalno pravilo, najprije zato što nismo svi iste boje kože. Procjenjuje se na nekoliko načina, da li je osoba svjetlije ili tamnije boje puti. Svjetlije osobe su osjetljivije na sunce i time podložnije te se kod njih preporučuje češće kontroliranje. Također preporuke za kontroliranje broja i vrste madeža koje osoba ima. Po broju madeža imamo nekoliko tipova kože, do 25 madeža, od 25 do 50, od 50 do 100 i više od 100. Osim količine važna je vrsta madeža. Madeži kojima se očigledna atipična struktura stavljaju u češću kontrolu. I treća kategorija je geografska pripadnost. Ljudi koji su izloženi češćem sunčevom svjetlu češće bi se trebali kontrolirati, a važna im je obiteljska anamneza. Osobe koje su u obitelji imale melanom i tumore kože moraju u češću kontrolirati madeže. Što je više rizičnih faktora iz prve skupine, kontrole se preporučuju jednom godišnje, ili eventualno svakih šest mjeseci. Smanjivanjem rizičnih faktora produljuje se razdoblje između kojeg je preporučeno kontroliranje.
Kao i u zapadnoj Europi, imamo problem manjka specijalista u odnosu na broj stanovnika i zato se provode intenzivne javno-zdravstvene edukacijske akcije koje osposobljavaju kako sebe pregledati, tako i fotografirati. Bilo bi idealno da se svaka osoba kod specijalista može pregledati jednom u dvije godine, ali toga jednostavno nema. No, i kod nas postoje javno-zdravstvene akcije pregledavanja kože, madeža, bar jednom godišnje, a provodi se obično kroz svibanj s osobitom pažnjom na detekciju melanoma. Ove godine, imat ćemo akciju na Jadriji jer su ljudi u kostimima pa možemo lakše i brže pregledati kožu.
Dakle, jednom u dvije godine pregled je poželjan za opću populaciju, a za rizične skupine i češće.
Rekli ste da je u porastu broj oboljelih od melanoma, što konkretno kažu brojke?
Nemam u ovom trenutku jako precizne podatke za našu županiju, epidemiološke statistike radi naš Zavod za javno zdravstvo, ali kod nas je otprilike ovako. Na 100 tisuća stanovnika prije 10 godina godišnje bilo je 12-13 oboljelih, a 2016. i 2017. došli smo na 17 novootkrivenih slučajeva godišnje. Prošle godine smo imali 31 slučaj melanoma. Ali prošla godina se ne uzima kao referentna jer su joj prethodile dvije godine epidemije Covid-19 u kojoj zdravstvo nije funkcioniralo na uobičajen način, pa brojka može zavaravati. U svakom slučaju, u Hrvatskoj je prosjek 23-24 slučaja novootkrivenih tumora na 100 tisuća stanovnika, što su relativno velike brojke. Srećom, veliki udio čine melanomi otkriveni u ranoj fazi. Zato je iznimno važno otkriti ga u ranoj fazi jer je onda 100 posto izlječiv.
