Pod pokroviteljstvom Katehetskog ureda Šibenske biskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje u subotu, 18. travnja 2015. održan je stručni skup za vjeroučitelje. Skup pod naslovom Doprinos vjeronauka odgoju za posvećeni život održan je u prostorijama Katoličke osnovne škole u Šibeniku. Sudjelovanju na stručnom skupu odazvalo se pedesetak vjeroučitelja Šibenske biskupije. Program sastavljen od prijepodnevnog dijela od dva predavanja i rasprava na temu te od popodnevnoga dijela u kojem su se vjeroučiteljima u duhu ove godine posvećena života predstavile redovničke zajednice koje djeluju na području biskupije započeo je uvodnim riječima organizatora i biskupa.
Nakon molitvenog početka prva je sve prisutne pozdravila s. Jakica Vuco, OP, predstojnica Katehetskog ureda Šibenske biskupije, navodeći neka temeljna pitanja us kojima se susrećemo u svakodnevnom životu i radu te je posebno istaknula temeljno pitanje koje je zapravo postavio papa Franjo: jesmo li mi kvasac ovome svijetu? Naime, tražimo od mladih da budu dosljedni, a jesmo li mi dosljedni, jesmo li se usidrili u svoj život ili smo otvoreni riječi Božjoj i susretu? Možda danas nećemo čuti sve odgovore, ali otvorimo se i sigurno će biti plodova ovoga susreta i za naše živote, naglasila je s. Vuco.
Slijedeći je sve sudionike skupa pozdravio domaćin, biskup Ante Ivas prisjećajući se kako je za njega Veliki četvrtak najljepši dan, pun ljubavi i bogat porukama, izdvojio je kako je između ostaloga u činu toga otajstva što nam je ostavljeno na spomen molitva Ocu za nas, da budemo posvećeni u Istini. No, tako i sv. Pavao poziva: budite sveti! To je vječno pitanje naših života, koliko smo pobožni, živimo li po Božju ili po čiju? Trebamo živjeti po Božju jer Bog je htio baš nas učiniti dijelom svoga djela, svoga vlastita života, Bog je nas prihvatio, posvetio, s Njime smo su-življeni, su-uskrsli to je stvarnost našega života. Pitanje je uvijek koliko se taj Božji dar na nama vidi, koliko drugi vide da smo mi Božji. Evo puno govorimo ove godine o posvećenu životu, istaknuo je biskup Ivas, pa volio bih da ova godina bude poticaj razvoju svijesti da smo dužni biti bogati Božjim duhom i ovaj stručni susret naka Vam svima pomogne da otkrijete nanovo što to nosite po krštenju, po sakramentima, po Kristu, da više budete Božji, po Bogu.
Nakon uvodnih pozdrava moderator programa Marko Majetić, voditelj ŽSV-a, je započeo radni dio programa citiranjem Vita Consecrata, odnosno pozivom da osim osvrtanja na bogatu prošlost svjedočenja Evanđelja svoj pogled usmjerimo ka budućnosti. Naime upravo ovaj skup ima jedno temeljno pitanje koje valja promisliti: koliko vjeronauk pomaže u odgoju pojedinaca na spremnost za radikalno svjedočenje Evanđelja, za posvećeni život.
Uslijedilo je prvo predavanje Božji poziv u tekstovima Starog i Novog zavjeta u kojem je dr. sc. Ivan Bodrožič naglasio kako je zbog mnoštva primjera u tekstovima SN i NZ bilo je potrebno učiniti jednu sintezu kako bi se razumjela poruka upućena nama. Stoga je odlučio dodatno dopuniti naslov ekstenzijom: kako Bog nama progovara i kako nas poziva. Stoga je predavač istaknuo stožerne točke poziva: poziv je Božji izbor, Božja pristranost, Bog bira prema Božjim kriterijima, poziv se ostvaruje kao neka vrsta dijaloga u kojima Bog ima glavnu riječ za koju ima dobre razloge i određeni cilj.
U kontekstu istaknutoga, poziv i zvanje su čin kojim Bog nekoga poziva na temelju inicijative svoje ljubavi na koji osoba odgovara, osoba je pozvana na su-djelovanje, na su-odgovornost. Poziv se može promatrati iz perspektive Boga (Božja inicijativa kojom Bog sebe daruje te darujući sebe poziva) ili iz čovjekove perspektive (zvanje je poziv, životna zahvaćenost Bogom na koju treba odgovoriti). Zvanje je stoga najprije dar Božji pri kojem se ostvaruje dijalog.
Navevši primjere Izabranog naroda, Ezava i Jakova, predavač je naglasio kako Božji izbor čovjeku, koji ne vidi sve, može izgledati pristrano. No promatramo li stvari u svijetlu Krista Gospodina vidimo kako Bog nije pristran. On ne želi biti dobar samo jednima, Bog izabire jedne ali da Boga svjedoče, a ne da se hvale svojim izabranjem, dobrotom, plemenitošću. Bog je među pozvanima prisutan kako bi oni svjedočili drugima Božju prisutnost. Ako se Bog opredjeljuje za jednoga ne znači da ne voli drugoga, nego da do drugoga može doći preko izabranoga, daje ljubav jednima kako bi je prenijeli drugima, a ne njome se hvalili. Od izabranika se stoga očekuje da se izloži kako bi svjedočio za Boga, a za takvo svjedočanstvo najbolji primjer nalazimo u Isusu. Kod njega nema dvosmislenosti, Isus jasno pokazuje da po njemu, njegovu pozivu Bog poziva svakoga čovjeka, jer Bog ne pravi razliku, želi spasenje svih i to je bit poziva. Poziv je poziv za svjedočenje, ne za gospodarenje nego za služenje.
No, Božji poziv je ponekada nerazumljiv, baš stoga jer je uvijek pristran, ali ne način našega razumijevanja pristranosti. Bog je uvijek pri-strani ljubavi, pri-strani slobode, pri-strani dobra. Stoga Bog nekoga izabire je želi biti pristran da na vagi prevagne uteg njegova milosrđa, ljubavi i dobrote. A onaj tko je odbačen, odbačen je jer se sam osuđuje jer se ne da uvući u rijeku Božje ljubavi, poziva i izbora dodao je predavač. No, Božji poziv je izbor ljubavi stoga Bog ne dopušta da čovjek onemogući Njegovu ljubav, dobrotu. Bog traži put do ljudskoga srca, do pojedinca iz kojega tada može poteći izabrani narod; Abraham, apostoli itd.
Bog može pozivati izravno npr. Abraham, ali Bog poziva i po ljudima npr. izbor apostola Matije. Pitanje je sada koliko se mi damo zahvatiti i koliko doista naviještamo drugima radost Božanskoga života. U kontekstu teme ovoga susreta ne smijemo zaboraviti kako je autentičan način Božjega poziva i preko naših riječi, Bog nekoga može pozvati i preko nas. Stoga je danas potrebno prenositi autentičnost Božje riječi, potrebno je svjedočiti povezanost s Bogom.
No, Bog ne bira po našim kriterijima. Prvi kriterij Božjega poziva je vjera (Abel, Abraham, David). Naime, Bog ne poziva najpametnije, najsposobnije, Bog ima svoje uzvišene kriterije i njih valja prihvatiti, Bog bira onoga tko je spreman biti vjeran, na raspolaganju, one koji se daju pozvati, zahvatiti itd.
Onaj tko se trudi čuti Božji glas prepoznati će u tim kriterijima klicu Božanskoga života koje se očituje u proturječju Božjih i čovjekovih kriterija, jer tko bi birao križ, odricanje sebe. No činjenica je da nas Bog poziva da bi nam sebe dao, ali kako će nas ispuniti ako smo puni sami sebe. Kriteriji lišavanja poradi primanja Božjega života to je obilježje poziva. Tko nije kadar to shvatiti taj se onda čudi: tko će ići u redovništvo, jer ne vidi što prima. Stoga je nutarnji dijalog s Bogom nužan element kako bi se razabralo između Božjega i moga glasa jer poziv dolazi od Boga, a ne od nas, kako bi se razaznalo Božji od kriterija svijeta.
Konačno cilj Božjega izbora je da narod bude narod svet među drugim narodima, da svojim svjedočanstvom bude svijetlo među drugima. On bira one koji će se posvema posvetiti širenju Božjega djela. Izabrani nekada nisu kvalificirani ali su od Boga poslani. Konačni cilj Božjega djelovanja je spasenje duša. Pozvani se stoga mora dati uvući u dinamiku Božanskoga života baš kako što je u tu dinamiku ušao Krist. Dati se pozvati znači prihvatiti da nam Bog daruje poslanje, postati pomazanik koji se angažira svjedočiti u narodu.
Na kraju na pitanje kako izgovoriti svoj da na Božji poziv možemo odgovoriti: po primjeru onih koji su bili Božji svjedoci prije nas. A vidjeli smo da onaj tko je pozvan, pozvan je cijelu svoju egzistenciju staviti u Boga i svoj život pretvoriti u svjedočenje Božje prisutnosti i poziva drugima da shvaćaju što je njihovao poslanje u svijetu.
Drugo predavanje je održao fr Jozo Čirko, OP na temu: Suvremena evangelizacija i mladi Izlagač je progovorio je temu izložio iz perspektive bogatoga osobnoga iskustva napominjući kako je prvo pitanje uopće što je to nova evangelizacija? Je li nam uopće potrebna neka nova evangelizacija ili? Vidjeli smo kako poziv postoji i u Starom zavjetu i često su danas motivi odlaska u posvećeni život upravo primjeri poziva iz SZ. Usporedivši suvremeni nogomet sa prijašnjim nogometom fr Čirko je naglasio kako mu se čini da je upravo takva razlika između stare i nove evangelizacije. Naime, promijenilo se shvaćanje nogometa i potrebne su neke nove akcije da bi se ljude oduševilo za onaj zapravo isti nogomet, odnosno potrebne su neke nove akcije kako bi se mlade oduševilo za istoga Krista.
Pitanje koje se stoga postavlja jest: kako doprijeti do mladih da prihvate Crkvu, nauk Crkve? U ovom vremenu prolaznosti ne preostaje nam ništa nego se vratiti na pravi put Istine bez straha da napustimo neke osobe i društvena utočišta. Pozvani smo vratiti se Bogu, baš kako što nas poziva i papa Franjo. Nova evangelizacija je poziv osloboditi se mreža koje su nekoć služile, a mi smo danas u njima upetljani. Pravi odgovor se nalazi u entuzijazmu našega posvećena života. Kakva je moj život, jer apostoli nisu bili pozvani ostaviti mreže nakratko nego zauvijek, bili su pozvani ostaviti sve, odgovoriti potpuno, a tako i mi. Stoga je valjano pitanje je li Krist naše blago, moje bogatstvo ili ga tražim negdje drugdje? Je li naša vjera istinska ili simbolička? Crkva mora biti posljednje institucija koja će stati na stranu nemoćnih, ne simbolička već istinska svjedokinja.
Zatvoreno srce je danas dodatni problem za novu evangelizaciju, istaknuo je fr Ćirko, a često dolazi od ljudi koji su kršteni, a ne poznaju izvor svoga života. Pitanja koja se danas pojavljuju su brojna: kakva je naša vjera, kakvo je moje poznavanje Krista, kako se susrećemo s današnjim vjernicima, novim Tomama današnjice? U ovom vremenima naša vjera mora biti doživljena, poticajna, original! To nije lako, ali da bi bilo tako i mi moramo primaknuti svoje ruke kao Toma kako bi i mi osjetili da je to baš taj Krist koji jest i tada ćemo moći postaviti standarde i u svojem životu koji će biti obilježje svjedočanstva: vidjeli smo Gospodina! Odgovoriti snagom svoje vjere, radosno, postojano i oduševljeno.
Mladi danas od nas ne traže teologiju, pamet, samo vjeronauk, njima trebam ja, moje vrijeme, ja se moram njima darovati, stoga nije izgubljeno mladima dati sebe, možda će im jedna naša rečenica promijeniti život zaključio je predavač.
Nakon zanimljive tematske rasprave, razgovora i dijeljenja iskustava rada s mladima uslijedila je pauza te obavijesti sudionicima nakon čega je susret završen zanimljivim kratkim predstavljanjima redovničkih zajednica i to redom: benediktinke, dominikanke, franjevke od Bezgriješne, školske sestre franjevke, milosrdnice, treći svjetovni red sv. Franje, franjevci konventualci, franjevci provincije Presvetog Otkupitelja te misijska Družba Duha Svetoga.
IZVOR: Šibenska biskupija
