Na današnji dan 1715. godine rođen je u Šibeniku Nikola Divnić, koji je na mjestu biskupa šibenskog naslijedio Ivana Petanija.
U Padovi je učio gramatiku i humanističke znanosti, a u franjevaca u samostanu sv. Lovre u Šibeniku studirao je filozofiju. Po stupanju u klerički stalež, poslan je na studij u Padovu, gdje postiže naslov magistra teologije i doktora obaju prava. U dvadeset i prvoj godini postao je šibenskim kanonikom. Bio je vikar biskupa Ivana Calebotte i J. B. Bonačića, a za ispražnjene biskupske stolice i kapitularni vikar. Biskup Bonačić predložio ga je 1761. papi Klementu XIII. za biskupa u Kotoru. Papa se složio s prijedlogom, ali Divnić zbog bolesti nije želio prihvatiti službu.
Nakon Bonačićeve smrti, biskupom šibenskim izabran je 1762. Zadranin Ivan Petani, koji se odrekao biskupske časti, a Divnić je do 1766. arhiđakon šibenskoga Kaptola. Iste godine u lipnju imenovan je šibenskim biskupom te putuje u Rim na biskupsko posvećenje. Iz Rima šalje prvo pastoralno pismo vjernicima i svećenstvu Šibenika. Kao biskup bio je veoma aktivan i cijenjen zbog nastojanja oko obnove duhovnog života u biskupiji.
Umro je 13. lipnja 1783. godine i pokopan je u obiteljskoj grobnici u kapeli Triju kraljeva u šibenskoj katedrali, a posmrtni ostaci poslije su preneseni u zajedničku biskupsku grobnicu u kapeli sv. Petra.
