Nakon večernje svete mise na trinaesti utorak sv. Ante vjernici su izašli na trg pored crkve i formirali broj osam za snimanje Milenijske fotografije Šime Strikomana. Ovo je 788. fotografija te vrste od prve koju je Strikoman izradio u studenome 2000. godine, kada je i dobila naziv ‘Milenijska’.
Tema ove fotografije je osam stoljeća franjevačke prisutnosti u gradu Šibeniku. Forma broja osam je u obliku dva srca koja se spajaju i poput pješčanoga sata pretaču. To je suživot i međusobno, osamstoljetno, darivanje redovnika ovoga samostana, brojne franjevačke prisutnosti u ovom gradu i u cijelom našem narodu, te vjernika i stanovnika grada Šibenika.
Crkva sv. Frane u Šibeniku jedna je od najstarijih franjevačkih prisutnosti i čuvar bogate povijesti, a Kanal sv. Frane u pozadini morski je put kojim se stoljećima ulazilo u ovaj grad ili kroz njega odlazilo u svijet. Tako, poput rijeke Krke koja se ulijeva u Jadransko more, teče i ova duga franjevačka povijest i ulijeva se u more vječnosti.
Morima su plovila i dva sveca zaštitnika, sv. Frane i sv. Ante i doživjeli brodolom, doslovno i životno iskustveno. Sveti Frane je 1212. godine ploveći iz Ancone u Svetu Zemlju, zbog kvara na lađi, uplovio u neku našu luku u Dalmaciji, ne zna se sa sigurnošću u koju. Nije isključeno da bi to mogao biti čak i naš Šibenik. Zatim, potaknut primjerom prvih franjevačkih mučenika sveti je Ante poželio postati franjevac i poći u misije. Njegovo kratko misijsko iskustvo u Maroku brzo je okončano zbog bolesti te je krenuo brodom natrag u svoj Portugal. Oluje i protivni vjetrovi otpuhali su brod daleko, daleko prema Siciliji. Tu je nakon brodoloma završilo skoro beživotno tijelo mladog redovnika u mjestu Capo Milazzo. Spasili su ga lokalni ribari. Bilo je proljeće 1221. godine.
Od prvih franjevaca u našim krajevima do danas prošlo je osam stoljeća. Nemoguće je izbrojati sve zasluge i nastojanja, duhovne plodove i intelektualna postignuća, misionarske pothvate i umjetnička nadahnuća, karitativna nastojanja i mirovne intervencije. Duhovni plod te višestoljetne franjevačke prisutnosti u našem narodu su i dva sveca: sv. Nikola Tavelić i sv. Leopold Mandić; nekoliko blaženika: bl. Oton iz Pule, bl. Jakov Zadranin, bl. Julijan iz Bala, bl. Marija od Propetoga Isusa Petković, bl. Serafin Glasnović Kodić, te brojni službenici i ugodnici Božji.
– Ipak, ova naša tema posebno mjesto želi dati sv. Anti Padovanskome. Naravno, on nije etnički Hrvat. Portugalac je. Ali, njegova duhovnost je toliko bliska našem narodu da smo ga jako zavoljeli i posvojili. Ante, Anto, Antun, Anton… i mnoštvo još drugih izvedenica muških i ženskih imena svjedoče koliko je jako prisutan ovaj svetac u našem narodu. Osim toga, o tome svjedoče proslave svečeva blagdana koje svake godine okupljaju sve veći broj vjernika i štovatelja. Zapravo, poruka koju je on propovijedao je življeno Isusovo Evanđelje, a ta je tema svevremena jer dotiče svakog čovjeka ravno u srce – poručili su.
