Zaštitnik vinogradara

Danas slavimo svetog Martina, prvog sveca koji nije mučenik



Foto: Hrvatska katolička mreža

Dan svetog Martina slavi se diljem srednje Europe u skladu s tradicijom i mnogom popratnim običajima, a proslavlja se 11. studenog, na datum na koji je 397. godine pokopan sveti Martin, prvi francuski svetac, ujedno prvi svetac koji nije bio mučenik.

U Hrvatskoj se na  dan svetog Martina njeguje tradicionalni pučki običaj simboličnog prevođenja mošta u mlado vino, a u mjestima u kojima je sveti Martin zaštitnik priređuju se tradicionalne glazbene i folklorne zabave.

Za sv. Martina, biskupa Toursa, hagiografi pišu da je bio najomiljeniji europski svetac, zaštitnik nevoljnika a strah i trepet nasilnika. Štovanje se razvilo u 5. stoljeću. Njegov grob u veličanstvenoj bazilici u Toursu francusko je nacionalno svetište i odredište brojnih hodočasnika.

Neke studene zimske večeri časnik Martin, nakon dužnosti ophodnje, vraćao se u svoj vojnički tabor, sjeverno od Pariza. Odjednom se uz rub ceste stvorio neki siromah u dronjcima, koji je drhtao od hladnoće i zamoli ga za milostinju. Martin kod sebe nije imao ni novca ni što drugo da mu dade. Tada mu na pamet dođe misao; uzeo je svoj širok časnički ogrtač, mačem odsjekao polovicu i podao promrzlu siromahu.

Legenda pripovijeda da je sljedeće noći ugledao Isusa koji je bio odjeven u polovicu njegova ogrtača. I čuo je kako je Isus govorio anđelima: ‘Martin koji je tek na putu da bude pokršten, odjenuo me ovim ogrtačem.’ Tim je riječima Isus zapravo ponovio onu svoju nama iz Evanđelja poznatu pouku: ‘Što učinite jednom od moje najmanje braće, to činite meni.’

Martin, vojnik iz prisile, redovnik po odabiru, morao radi dužnosti postati biskup. Bio je sjajan pastir. Kao veliki evangelizator, obraćao je na kršćanstvo barbarska galska plemena, umirivao arijance i ostale krivovjerce i opirao se civilnoj vlasti koja se htjela uplesti u upravljanje Crkvom.

Jako su ga voljeli siromasi i nevoljnici kojima je uvijek bio bliz; nešto manje plemići i onaj dio klera koji su – ljubeći bezbrižan život – strogog biskupa smatrali malo odveć zahtjevnim, jer je tražio uzoran život i obrazovanje primjerno službi. Zbog toga je bio izložen klevetama i netrpeljivosti.

Nikada nije zaboravio redovnički život, svoju prvu ljubav. Nakon najstarijeg europskog samostana u Ligugeu, utemeljio je još jedan u Marmoutieru, svega nekoliko kilometara od Toursa, koji će postati prvim središtem redovničkoga života u Francuskoj.

Hagiografi smatraju sv. Martina jednim od najvećih biskupa svih vremena. On je i prvi svetac koji nije bio mučenik, a ipak ima svoj blagdan. On je jedan od onih ljudi o kojem su govorili čitavi naraštaji. Njegova gesta dobrotvornosti prema siromahu što se smrzavao pred vratima grada Amiensa, davši mu polovicu svoga plašta, ispunjala je maštu mnogih slikara i umjetnika. Francuska ga štuje kao svoga prvotnoga zaštitnika, a u poljoprivrednim i vinogradarskim krajevima Francuske, Italije, pa i naših vinorodnih predjela ‘novo se vino pije na blagdan svetog Martina’.

Sveti i skromni biskup umro je 8. studenoga 397. godine. Zaštitnik je Francuske, vojnika, konjanika, siromašnih, prosjaka, putnika i vinogradara.

Izvor: Bitno net

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.