Današnjim blagdanom Krštenja Gospodinovog završavamo Božićno vrijeme i počinjemo vrijeme kroz godinu.
Sadržajno, blagdan se nadovezuje na blagdan Bogojavljenja, jer se i u ovome slučaju Bog objavljuje ali ne više kao malo dijete nego kao Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti.
Kod ovoga blagdana valja uočiti tri stvarnosti o kojima govori evađeoski izvještaj. Ali prije toga promotrimo sam kontekst događaja. Ivan Krstitelj krsti na Jordanu, propovijedajući obraćenje za oproštenje grijeha. Isus dolazi i traži od Ivana da ga krsti. Ivan se ispočetka nećka, smatrajući se nedostojnim, ali na Isusovo uvjeravanje ipak pristaje i krsti Isusa.
I tu dolazimo do naših triju stvarnosti ili naglasaka. Prvi od njih je otvoreno nebo. Pri Isusovu krštenju nebo se otvara. Nešto što je Adamovim grijehom ostalo zatvoreno za nas smrtnike sada se po Isusovu krštenju ponovno otvara. Nebesko i zemaljsko ponovno stupaju u komunikaciju koja je dugo bila prekinuta. Po Isusu nebo je već sišlo na zemlju, već se ostvaruje Kraljevstvo Nebesko ovdje na zemlji.
Drugi naglasak, Duh Sveti silazi na Isusa u liku goluba. Isti onaj Duh koji je kod stvaranja lebdio nad vodama dok je zemlja još bila pusta i prazna, onaj životvorni, stvarateljski Duh Božji silazi sada na Isusa, označujući novo Stvaranje, novo nebo i novu zemlju koja nastaje s Isusom i koje predokus imamo već na krštenju.
I konačno treći naglasak, Očev glas. ‘Ovo je Sin moj ljubljeni’. Isus je novi Adam, Sin, poslušan, koji će u novom stvaranju ispraviti sve ono što je stari Adam svojim neposluhom pokvario.
Imamo konačno po prvi put cijelo Presveto Trojstvo koje se objavljuje čovjeku.
Sve ono što se dogodilo na Jordanu kod Isusova krštenja događa se na neki način i kod svakoga krštenja danas. Nebo se otvara kako bi se milost izlila na krštenika, ono je spasenjski čin koji nam daje „ulaznicu“ za nebo, novo rođenje za Boga. Njime postajemo ljubljena djeca Božja. Duh Sveti silazi i posvećuje krštenika, snažeći ga za život u vjeri i dajući mu snagu da već ovdje na zemlji živi Kraljevstvo Nebesko.
Izvor: HKM
