Brza cesta Šibenik-Drniš-Knin i dalje do granice s Bosnom i Hercegovinom prometna je kičma županije, vječni prioritet i dio predizbornog folklora, a još je jako daleko od realizacije u punoj dužini. Radove na toj cesti otvorio je 1996. godine tadašnji ministar Ivica Mudrinić, a njezino otvaranje, u vrijeme ministra Božidara Kalmete, 2007. godine, bilo je najavljivano za 2010. godinu.
Za sada je, kao prva faza, rekonstruirana dionica od Pakova sela do Drniša no i sada su na njoj brojna ograničenja uz koja se teško može povezati pojam ‘brza cesta’. Ta cesta, neupitno kvalitetnija nego ranije, u trenutku kada naiđu domaći dvopapkari, prestaje biti brza cesta kako joj tepaju iz Hrvatskih cesta. Stado krava, kao ovo kod Pokrovnika, na pravoj se brzoj cesti ne bi moglo, niti smjelo, naći kao sudionik u prometu s prednošću prolaza.
Po definiciji brza cesta je javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednim ili dva razdvojena kolnička traka, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama, željezničkim ili tramvajskim prugama. Dakle ne postoje željezničko-cestovni prijelazi, a u pravilu nema zaustavnih traka.
Kako je cesta Šibenik-Drniš-Knin u nadležnosti Hrvatskih cesta ne bi nam trebale biti čudne krave na cesti na kojoj ih ne bi smjelo biti. Iz iste tvrtke već smo čuli kako će vodičku obilaznicu, za koju tvrde da je izgrađena po svim propisima za sigurnost prometa, ulaganjem dodatnih 3,5 milijuna kuna, učiniti sigurnijom.
Foto: Siniša Nimac
