Strogo zaštićena vrsta

Vidra, najvještiji plivač među kopnenim životinjama, siguran i stalan dom pronašla u NP ‘Krka’

BMC CAMERA
Pratite nas i na društvenim mrežama:

U rujnu je, neinvazivnom metodom prikupljanja podataka, praćena prisutnost vidre na području NP ‘Krka’.

Potvrđena su dosadašnja saznanja o njenoj prisutnosti duž kanjona rijeke Krke, od Skradina do Bilušića buka, i na sutoku Krke i Čikole. Vidra je u Republici Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta.

Štite ju Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa i Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta. Ugrožena je uglavnom zbog uništavanja i fragmentacije povoljnih staništa i onečišćenja voda.

O brojnosti vidre ne postoje točna saznanja. NP Krka kao cilj je postavljeno očuvanje 1320 hektora pogodnih staništa potrebnih za održavanje populacije vidre od najmanje dvadeset jedne do dvadeset tri jedinke na tom području.

Stoga, uz redovito praćenje prisutnosti vidre, koje se provodi svakih šest godina, NP ‘Krka’ planira i genetsku analizu, koja je primarna i najpreciznija metoda za  utvrđivanje veličine populacije vidre.

Analizom DNK izoliranog iz dlake ili prikupljenog svježeg izmeta mogu se procijeniti veličina i struktura (mužjaci/ženke) populacije, areal obitavališta, raširenost i genetska raznolikost vidre.

Vidra je zvijer iz porodice kuna. Prilagođena je životu u vodi, a njezino su stanište primarno slatke vode. Pod vodom je vrlo okretna jer je građa njezina tijela prilagođena za plivanje i ronjenje. Tijelo joj je vitko, izduženo, kratkih nogu i duga, jednoliko konična repa.

Tijelo odrasla mužjaka teškog desetak kilograma s repom je dugo od 100 do 135 centimetara. Ženke su u pravilu manje – ženka teška oko sedam kilograma duga je od 90 do 125 cm.

ZANIMLJIVOSTI O VIDRAMA

Vidra ima plivaću kožicu između svih pet prstiju na svim šapama, mišićavi rep kao pomoć kod plivanja, ‘brkove’ osjetljive na dodir, odličan vid koji joj omogućava lov pod vodom i debelo krzno koje joj čuva tjelesnu temperaturu. Krzno koje prekriva tijelo smeđe je ili tamnosmeđe boje, sa svjetlijom trbušnom stranom, koja je sivkasta ili bijela. Glasa se jasnim tihim zviždukom, dahtanjem, skvičanjem i režanjem. Vidre međusobno komuniciraju s pomoću mirisa.

Vidra se u vodi može zadržati dugo, a plijen hvata oštrim i snažnim zubalom. Hrani se prije svega ribama, zatim rakovima, školjkašima, vodozemcima, pticama, malim sisavcima i drugim vodenim beskralješnjacima. Dnevno u lovu provede nekoliko sati, a u potrazi za hranom prelazi velike udaljenosti. Odrasle vidre plivaju brzinom od 1,5 do 2 km na sat, od sedam do osam sati po lovnoj noći.

Vidra je uglavnom aktivna noću, dok preko dana leži u brlogu pod zemljom ili u skloništu iznad zemlje. Na svom teritoriju treba do trideset sigurnih i zaštićenih odmorišta, koje koristi u različite svrhe, a najsigurnije i najnedostupnije koristi kao brloge za okot i podizanje mladih.

Vidre su grabežljivci koji se nalaze na samom vrhu hranidbene piramide te pridonose uspostavi ekološke ravnoteže u vodenim ekosustavima. Za naseljavanje nekog područja vidri je dostupnost plijena često važnija od površine staništa. Srednja vrijednost gustoće vidri iznosi jednu jedinku na 15 km toka. Prirodni neprijatelji su joj sve zvijeri veće od nje. Životni joj je vijek u divljini kratak, prosječno od tri do četiri godine, pa rijetko doživi više od deset godina, dok u kontroliranim uvjetima u zatočeništvu živi i petnaestak godina.


Pratite nas i na društvenim mrežama:

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.