Manje od sedam tisuća kuna potrošili su Šibenčanka Barbara (29) i njezin dečko na petodnevnom putovanju u Istanbul, i vidjeli iz prve ruke da je Turska za turiste ponovno postala magnet. I ne samo to, potvrdili su i napise britanskih medija kako je Hrvatska, između Španjolske, Cipra, Bugarske i Turske, za britanske turiste najskuplja opcija. O tome je li Hrvatska preskupa za turiste razgovarali smo s Dinom Karađolom, direktorom Turističke zajednice grada Šibenika, ugostiteljem Tomislavom Bilušem, iznajmljivačicom Božidarkom (30) s Lozovca i Barbarom, kako bi provjerili prijeti li hrvatskom turizmu slom pred oporavkom drugih turističkih tržišta.
Povratna karta iz Zagreba za Istanbul Barbaru je koštala 125 eura, pet noćenja za dvije osobe u hotelu s četiri zvjezdice, i to u samom centru grada, platili su 260 eura, za osam kuna jeli su kebab, desetak kuna plaćali su cijeđeni sok. Ulaznice u znamenitosti koštale su ih od 30 do 90 kuna, a vožnja gradskim prijevozom u jednom smjeru, neovisno o trajanju, tek dvije kune po osobi.
– Smatram da je put u Istanbul mnogo jeftiniji nego primjerice putovanje u Hrvatsku. Kako po pitanju prijevoza i smještaja, tako i po pitanju hrane. Grad se prostire na dva kontinenta, obiluje povijesnim znamenitostima, drugačijom i zanimljivom kulturom te gostoljubivim ljudima koji su mnogo pristupačniji nego Hrvati. Inače, turska lira je u padu, pa trenutno jedna lira iznosi oko 1,20 kuna dok je prije par godina bila skuplja za oko tri kune. Zato su cijene hrane i pića pale, pa za par kuna možete doručkovati, kupiti suvenire, majicu… – priča nam Barbara.
Prema izračunu najprodavanijih britanskih novina The Sun, tjedan dana u Hrvatskoj četveročlana britanska obitelj platit će 3.187 funti. U kunskoj protuvrijednosti to je 27.408 kuna, a gotovo tisuću funti manje koštat će ih takav boravak u Turskoj, točnije – 19.659 kuna. Najjeftinije će proći u bugarskoj destinaciji ‘Sunny Beach’ gdje će za tjedan dana potrošiti 1.912 funti.
Da je Hrvatska kao destinacija skuplja, potvrđuje i direktor TZ Šibenika Dino Karađole, koji daje i svoje viđenje zašto je tomu tako.
– Mi jesmo skuplji, ali smo kvalitetniji. Turska i zapadna Afrika agresivno se vraćaju na tržište s dumping cijenama. Turska je jeftinija i zato što država subvencionira letove i proizvodnju, a lira je devalvirala, pa prosječan engleski turist tamo dobije puno više. Mi imamo atribute kao što je sigurnost, čistoća, sama priroda po kojoj smo neusporedivi. I zato naša kvaliteta treba značiti i višu cijenu. A svi koji objavljuju takve informacije, posebice engleski mediji, rade to u službi šire politike. Mi se ne smijemo razvijati kao jeftina destinacija, već trebamo raditi na podizanju kvalitete smještaja i ponude – smatra Karađole.
U hotel kod Plave džamije za 260 eura ili na Lozovac za 350?
Barbara je s dečkom odsjela u starom dijelu grada Sultanahmet, a pet noćenja u hotelu s četiri zvjezdice platili su 260 eura.
– U cijenu nam je bio uključen i doručak koji je stvarno obilan. Ima puno izbora za jelo, a u hotelu smo imali i saunu, bazen, jacuzzi… Smještaj nam je bio u starom dijelu grada, na pet minuta od Hagia Sophie, Plave džamije i Cisterni – govori Barbara.
Usporedbe radi, za pet noćenja u jednom šibenskom hotelu s četiri zvjezdice, dvije osobe platit će minimalno 650, a najviše čak 960 eura. Skuplje od hotela u Turskoj je i iznajmljivanje privatnog smještaja na našem području. Iznajmljivačica Božidarka (30) kuću na Lozovcu gostima u predsezoni naplaćuje oko 60 eura po danu, u sezoni 70 eura. Za pet dana, to je 300 odnosno 350 eura.
– Mislim da se nas ne bi trebalo svrstavati u tu kategoriju jer smo proeuropski, sigurnija smo zemlja od Turske i inih zemalja. Naša ponuda svakako je bolja. Primjerice, kad turist dođe na Lozovac, udaljen je na kilometar od Nacionalnog parka Krka gdje će ulaznicu platiti stotinjak kuna. S obzirom na to što sve ima tamo za vidjeti, ni ne stigne sve obići u jedan dan. S druge strane, osim što je Lozovac praktički početak Zagore, turisti su ovdje na pet minuta vožnje udaljeni od mora i zabave – smatra iznajmljivačica Božidarka.
Turska pizza i Coca-Cola 18 kuna, u Šibeniku pizza s plodovima mora 60
Dvije turske pizze i dvije cole koštale su šibenske turiste u Istanbulu 18 kuna. Da su sjeli u neku od pizzerija u Šibeniku, klasičnu pizzu platili bi između 30 i 50 kuna, a onu s plodovima mora 60, pa i više.
– Street food u Istanbulu je prejeftin. Za 15 kuna dobijete punjeni pečeni krumpir, desetak kuna koštaju punjene ili pohane pidoče, tursko pecivo je oko tri kune. Restorani su također jeftiniji nego u Hrvatskoj. Večeru koju bi u Hrvatskoj po osobi platili od 130 do 150 kuna, u Istanbulu ćete platiti 70. U azijskom dijelu hrana i piće su još jeftiniji nego u europskom dijelu Turske, pa smo tako porciju škampa u jednom restoranu platili oko 20 kuna. Piće je jeftinije kod nas, a jedino je skuplji alkohol. Pivo je oko 30 kuna, ali Turci uglavnom piju čaj u kafićima, i to za tri kune – govori naša 29-godišnja sugovornica.
Tri magneta plaćala je 10 kuna, a na bazaru začina za pet kuna kupovala je razne proizvode pakirane po 100 grama.
– Možda i jesmo skuplji, ali ubiti nije to stvar same cijene, nego je stvar ponude, odnosno onoga što naši turisti dobiju za novac koji su dali. Trebali bismo vjerojatno biti nešto jeftiniji, ali to je iznimno teško zbog velikih nameta. Oni su ogromni i zbog toga je i cijena veća. Ugostitelji bi, s druge strane, trebali raditi na kvaliteti i stajati iza onoga što prodaju gostu, pa možda ne bi bilo negativnog efekta kao što to često zna biti slučaj – tvrdi šibenski ugostitelj Tomislav Biluš.
Pribrojimo li svemu tome i cijene javnog prijevoza, dolazimo do računice kako je Dalmacija za turiste u mnogočemu skuplja nego euroazijski ‘tigar’. Trajekt za prelazak s europske na azijsku stranu Turske košta dvije kune, a tura po Bosporu u trajanju od sat i pol – tek 16 kuna. Uputite li se trajektom trajketom od Šibenika do Zlarina, kartu ćete u jednom smjeru platiti 12 kuna, do Žirja čak 23 kune. A tamo, osim uživanja u čistom moru, šetnje otokom i ponekog restorana, turist baš i nema što raditi.
– Nama više nije bitan samo pokazatelj noćenja, jer se i s manje noćenja mogu ostvariti bolji financijski rezultati. Bitno nam je što više prodavati uslugu. Od Nacionalnih parkova, gastronomije, na kojoj izvrstan posao rade Chef’s Stage i Pelegrini, kongresnog turizma, preko UNESCO-vih spomenika. Na tome treba raditi i podizati kvalitetu, pa će se onda i cijena pokazati proporcionalnom. Definitivno bi i država kod nas trebala pomagati i izlaziti u susret s nižim cijenama i manjim nametima – zaključuje direktor šibenske TZ Dino Karađole.
