U prosincu 2020. godine osnovana je pravna Udruga Autobusi HR koja je započela sa okupljanjem autobusnih prijevoznika u jedno zajedništvo u kojem će se stvarati što bolji uvjeti poslovanja za svakog člana. Međutim, u Udruzi su odmah znali da će ipak najviše morati biti usmjereni na rješavanje situacije oko posljedica izazvane Covid pandemijom jer država već godinu dana po tom pitanju nije poduzela potrebne mjere za prijevoznike.
Tako su iz Udruge koja u svojim samim početcima djelovanja broji 33 tvrtke i 193 vozila, sve napore odmah u siječnju usmjerili upravo u tu borbu te nam o tome donose svoju priču koju prenosimo u cjelosti:
– Poštovani, moratorij za Vaš ugovor ističe sa 15.3.21. i nakon tog datuma produženje moratorija više nije moguće prema smjernicama HANFA-e. Ukoliko Vaša banka ne može refinancirati postojeću obavezu, molimo Vas da nam dostavite adresu na kojoj se nalazi objekt leasinga ili osobno dostavite predmetno vozilo u leasing kuću kako biste izbjegli dodatne troškove – to su svega dvije napisane rečenice u dostavljenom mailu jedne leasing kuće. Rečenice kojima je jučer za jednog malog poduzetnika Petra Perića, autobusnog prijevoznika u povremenom prijevozu putnika, započeo najgori mogući scenarij.
Jer taj poduzetnik odlučio je u svojoj domovini izgraditi život sebi i svojoj obitelji, taj poduzetnik godinama je ulagao, štedio, pratio trendove tržišta, susretao se sa smislenim i nesmislenim zakonima, tih istih zakona se ponizno pridržavao, zalagao svoju imovinu, educirao sebe i svoje vozače, noćima glancao i kontrolirao svoja vozila da bi danju kvalitetno i sigurno prevozio putnike, smješkao se svakome od njih i cijelo to vrijeme odgovorno prema svojim partnerima izvršavao sve zadatke, odricao se toplog obroka, mirnog sna, obiteljskih ručkova, zagrljaja djece na polasku u školu i sve to da bi zadovoljio standardne potencijalnih gostiju i bio što bolji ambasador turizma naše lijepe Hrvatske.
No, sada se taj isti poduzetnik bori za egzistenciju svojeg poduzeća i osobne imovine, samim time i čitave svoje obitelji.
Jer čak ni onog dana kada svoj autobus odveze u leasing kuću, priči nije kraj. Leasing kuća tada vozilo stavlja na prodaju, no ako do iste ne dođe (što je i za očekivati) naplata će krenuti na njegovu osobnu imovinu koju je morao založiti kod kupovine autobusa. Tada će njegova obitelj ostati bez krova nad glavom i bez mogućnosti dostojnog života.
No, priča Petra Perića nije jedina takva priča. Ovakvi i slični dopisi počeli su ovih dana stizati na mnoge adrese prijevoznika u povremenom prijevozu putnika jer su moratoriji počeli isticati sa 1. ožujka ove godine.
Tako najveći teret u ovom trenutku predstavljaju upravo obveze prema leasing društvima, na koje probleme su prijevoznici upućivali još od ožujka 2020. međutim država nije imala sluha za navedeno.
U međuvremenu velika većina prijevoznika je bila prisiljena potpisati Anekse Ugovora o leasingu kojima je ugovorena neka vrsta moratorija na otplatu glavnice, s time da se ne radi o moratoriju u pravom smislu te riječi, obzirom da je prijevoznicima nametnuta obveza plaćanja fiksnog iznosa naknade (koji ovisi o visini glavnice za leasing ratu), za cijelo vrijeme trajanja ‘moratorija’, koji je ugovaran na period od 6-9 mjeseci.
Republika Hrvatska za razliku od drugih europskih zemalja, osim naprijed spomenute naknade u vidu potpora za djelatnike, nije napravila baš ništa.
U Republici Austriji prijevoznicima su osigurana bespovratna sredstva, te su u cijelosti oslobođeni plaćanja leasinga za vrijeme dok traje pandemija. Slično su postupile i Italija, Mađarska i Slovenija…
Tako konkretno to izgleda ovako:
U Sloveniji autobusni prijevoznici imaju pravo na povrat 33,3 eura po autobusu dnevno.
U Austriji od ožujka 2020. godine za svako tromjesečje isplaćen je dodatak u iznosu od 5000 eura, tijekom cijele godine ispaćeno je 40 000 eura pomoći, odobreni su krediti sa 100 posto državnom garancijo, a zaposlenima u privatnom sektoru država je financirala 80 posto plaće od početka pandemije.
U Mađarskoj su uvedeni morotoriji na kredite od početka pandemije pa do lipnja 2021. godine, a prijevoznici imaju pravo na povrat 30 eura po autobusu dnevno
Od 100 milijuna kuna, koliko je Republika Hrvatska do veljače povukla na ime bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije, povremeni prijevoz nije dobio niti jedan euro.
Obveze prijevoznika u povremenom prijevozu putnika i općenito autobusnih prijevoznika proteklih godinu dana se gomilaju obzirom da prihode ne ostvaruje nitko, a obveze među kojima su: registracije vozila, kasko police osiguranja vozila, osiguranje putnika, leasing rate za vozila, zakup poslovnog prostora, troškovi knjigovodstva, struje, vode, komunalne naknade, naknade ZAMP-u, HRT-u, članarinu HGK, HOK … i dalje redovito dospijevaju, slijedom čega vjerovnici pokreću ovršne postupke nad imovinom.
Osim navedenog, značajno je za istaknuti da, prema relevantnim podacima članova Udruge AUTOBUSI HR, prosječni gubici u 2020. godini po vozilu iznose:
za kombi vozilo – 10.000,00 eura
za minibus – 15.000,00 eura
za autobus – 20.000,00 eura i više.
Unatoč postojanju nekoliko većih prijevozničkih firmi, u Hrvatskoj ipak glavninu poslova u prijevozu putnika odrađuju upravo mali poduzetnici.
Neki od tih poduzetnika su također i članovi same Udruge AUTOBUSI HR.
Poslovanje spomenutih poduzetnika prije svega se odnosi na turizam (putovanje turističkih grupa u zemlji i inozemstvu), jednodnevne izlete, kongrese, učeničke škole u prirodi i terenske nastave, prijevoz sportskih klubova, kulturno umjetničkih društava, vjerskih udruga, grupe građana i sl.
Turizam kakav je Hrvatska oduvijek željela ne postoji bez usluge autobusnog i kombi prijevoza. Usluge koje prijevoznici obavljaju, uglavnom se odnose na turiste visokih očekivanja – Amerika, Kina, Korea, Tajvan, Japan, Singapur i slično (zbog toga se i išlo u značajnija financijska ulaganja). To su organizirane avionske turističke grupe iz cijelog svijeta koje nikada ne odsjedaju u jednom gradu niti u jednom hotelu. Zahvaljujući autobusnim tvrtkama i turističkim agencijama koje rade programe, gosti imaju puni doživljaj cijele Hrvatske (zabava, priroda, gastronomija). Razgledavanje prirodnih ljepota (nacionalni parkovi, povijesni gradovi, avanturistički izleti) omogućavaju upravo autobusni prijevoznici.
S obzirom na njihovu povezanost uz druge oblike prijevoza (brodovi, kruzeri, avioni) čija je normalna uspostava vrlo upitna za ovu 2021. godinu, jasno proizlazi da prijevoznici ne mogu očekivati ništa iz predstojeće sezone.
U skladu s navedenim, članovi Udruge AUTOBUSI HR već su se bili obratili Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture gdje su na prvom sastanku dobili zeleno svijetlo za zajedničko rješavanje problema i suradnju, međutim poziv na drugi sastanak na kojem je Ministarstvo trebalo okupiti sva ostala ministarstva od interesa još uvijek nije potvrđen i uz sve napore upitno je da li će i biti.
Tako Udruga Autobusi HR i dalje čeka odgovor o sazivanju svih sastanaka sa predstavnikom leasing kuća, sa Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, s temom produljenja mjera potpora za očuvanje radnih mjesta i sa HANFOM.
Kao i ostali prijevoznici u povremenom prijevozu putnika i općenito autobusni prijevoznici, tako i članovi Udruge AUTOBUSI HR glavninu godišnjeg prihoda ostvaruju u razdoblju od travnja do listopada (7 mjeseci u godini) dok plaće i doprinose djelatnicima isplaćuju tijekom cijele godine.
Ovdje je bitno za istaknuti da je zadnjih godina u prijevozničkoj djelatnosti postojao veliki deficit profesionalnih vozača jer su ulaskom RH u EU vozači u velikom broju odlazili raditi u inozemstvo, te je stalno zapošljavanje uz isplatu plaće koja je daleko iznad prosječne plaće u RH, bio jedini način da se kvalitetni profesionalni vozači zadrže u RH.
Takvi djelatnici već skoro godinu dana umjesto plaće primaju naknadu plaće u vidu državnih potpora u iznosu od 4.000,00 kuna.
Uzgred rečeno, državne potpore za isplatu plaće djelatnicima kojima država opravdava pomoć i sektoru prijevoza autobusima, općenito predstavljaju mjere NE pomoći poduzetnicima, već mjeru kojom država pomaže sama sebi obzirom da bi bez isplate potpora svi takvi djelatnici, zaposleni ne samo u sektoru turizma i prijevoza već i u drugim sektorima kojima je djelatnost onemogućena zadnjih godinu dana, bili primorani zatražiti naknadu na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, a što bi državu, u konačnici, koštalo i puno više.
Djelatnost prijevoznika u povremenom prijevozu putnika i općenito djelatnost autobusnih prijevoznika sastoji se od mnogo malih do srednje velikih, uglavnom obiteljskih tvrtki, koje su sada najugroženije.
Trenutno je u Hrvatskoj prema službenim podatcima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture registrirano
1.251 tvrtki i 3.540 vozila za unutarnji promet, te 873 tvrtke i 4.888 vozila za međunarodni promet.
U skladu s navedenim, članovi Udruge AUTOBUSI HR već su se bili obratili Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture gdje su na prvom sastanku dobili zeleno svijetlo za zajedničko rješavanje problema i suradnju, međutim poziv na drugi sastanak na kojem je Ministarstvo trebalo okupiti sva ostala ministarstva od interesa još uvijek nije potvrđen i uz sve napore upitno je da li će i biti.
Tako Udruga Autobusi HR i dalje čeka odgovor o sazivanju svih sastanaka sa predstavnikom leasing kuća, sa Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, s temom produljenja mjera potpora za očuvanje radnih mjesta, sa HANFOM i sa predstavnikom Ministarstva financija.
– Zbog svega naprijed iznesenog smatramo da je nužno poduzeti hitne mjere. Ukoliko RH nastavi ignorirati zahtjeve prijevoznika, ne imajući u vidu da pandemija još uvijek traje i da prijevoznici u povremenom prijevozu putnika i općenito autobusni prijevoznici još uvijek zbog pandemije nisu započeli sa poslovanjem, prijeti nam crni scenarij za tvrtke, naše obitelji i egzistenciju u svakom smislu. Prije godinu dana ušli smo u pandemiju iz jedne dobre sezone, no danas smo tu, ali nakon jedne jako teške godine. Zalihe su već odavno iscrpljenje, zahtjevi i molbe za pomoć neispunjene, pitanje je opstanka naših tvrtki i strpljenja više nemamo. Pitamo se da li ćemo stvarno čekati da jedna važna grana za turizam poklekne ili ćemo biti prisiljeni izaći na ulice i upaliti sve moguće alarme za uzbunu – zaključuju iz udruge.
