Blagdan Svete Katarine (25. studenoga) bio je po pučkom vjerovanju u mnogim krajevima početak Adventa ili Došašća (Sveta Kate kokošica – misec dana do Božića, Sveta Katarina van, do Božića mesec dan), a i vrijeme je to kada se počinju pjevati božićne pjesme. U narodu se popularno naziva i sveta Kate. Od toga dana su zabranjene svadbe i veselja, a u pučkom kalendaru označava zadnji dan jeseni i početak zime (poznata je narodna uzrečica: Sveta Kata – snig na vrata, Sveta Kate – pari k’ ognju gnjate).
O sv. Katarini kao i o svim svecima postoje brojne legende. A legenda o svetoj Katarini Aleksandrijskoj, djevici i mučenici, kaže:
Sv. Katarina Aleksandrijska bila je lijepa i mudra djevica iz imućne kršćanske obitelji u koju se zaljubio Rimljanin Maksimin Daia kada je došao na vlast u Aleksandriji. Mlada kršćanka ga je najodlučnije odbila mudrim izgovorom, a on ju je stavio na kušnju tako što nju je suočio s pedesetoricom filozofa u namjeri da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. Govorničkom vještinom i dobrim poznavanjem filozofije i teologije, Katarina je odbranila svoju vjeru i pridobila na svoju stranu mudrace. Maksimin ih je zbog toga dao pogubiti, a za nju ja dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. Legenda kaže da se kotač raspao kad su je postavljali na muke. Prestrašeni tim dogođajem mučenicu su odveli izvan Aleksandrije i odrubili joj glavu.
Prema toj legendi anđeli su tijelo Ss. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan sv. Katarine koji postoji još i danas.
