Područje Nacionalnog parka ‘Krka’ bogato je podzemnim špiljama i jamama,a duž kanjonskog dijela rijeke Krk nalazi se čak pet špilja – Miljacka II, Miljacka III (Špilja pod slapom), Miljacka IV (Špilja kod mlina na Miljacki), Miljacka VI i Miljacka VII.
Špilja pod slapom – Miljacka III otkrivena je slučajno 1998. godine prilikom pregleda obale rijeke Krke podno sedrene barijere slapa Miljacka. Smještena je u samom toku rijeke Krke. Posebnost špilje je njena, za špilje u sedri, poprilično velika duljina od 113 m. Duboka je 6,6 m te je dostupna samo ronjenjem, a za povišenog vodostaja ulaz u špilju nije moguć. Hidrološki uvjeti još su jedna zanimljivost špilje jer na tom dijelu voda teče i kroz špilju i po površini, koritom rijeke Krke, dakle na dvama nivoima.
Prema svojoj morfologiji, špilja Miljacka III jednostavna je špilja jer osim glavnog kanala nema duljih bočnih odvojaka. Špilja je stalni izvor, a voda se u njoj javlja i kao cijednica i prokapnica.
– Špilja je oblikovana u naslagama sedre (izduženog sedrenog tijela), koja je vjerojatno holocenske starosti, točnije: duž kontakta između sedre i matične stijene preko koje je sedra taložena. U matičnoj stijeni nalazimo, kao rezultat erozije, mikroreljefne oblike, korito i vrtložne lonce. Glavnina špilje oblikovana je u sedri, koja je u usporedbi s matičnom podlogom mekša, pa na nju jače djeluje erozija. Pored erozije, kanal povremeno oblikuje i urušavanje, pa se u sastavu sedimenta na dnu javlja kršlje i stjenoviti blokovi sedre. U proširenjima kanala nalaze se obilne taložine siga u obliku stalaktita, saljeva i sigastih kora po stijenkama kanala – opisuju iz NP Krka ovu podzemnu špilju.
U špilji Miljacka III utvrđene su, pričvršćene za potopljene stijenke špilje, neobične organske bijelo do žućkasto obojene formacije. Analiza tih formacija pokazala je da se radi o antozojskom tipu kolonija u kojima je vjerojatno udruženo više od trideset vrsta bakterija.
Inače, u Miljacki III zabilježeni su erozijski ostaci sedimenata koji se nalaze po čitavom profilu kanala – na podu, bokovima i stropu. Ti su sedimenti vjerojatno taloženi u geološkoj prošlosti špilje u potopljenim uvjetima. S obzirom da su potopljeni sedimenti špilje Miljacka III taloženi i na stalaktitima koji nastaju u zračnim uvjetima, može se zaključiti da je špilja prolazila kroz više etapa izmjene potopljenih i zračnih okolišnih uvjeta.
