Šibenčani nakon noći u Petrinji: ‘Svakih par stotina metara stajemo jer ljudi na cesti čekaju kruh i mlijeko’

‘Ne znam baš šta bi napisa, toliko poziva i poruka pa evo ode. Zašto smo išli… Zato jer jednostavno ne mogu gledati da umre dite i da ljudi nemaju dom i kako bi kćeri pogleda u oči… Krenili smo jučer navečer nakon 40, 50 Funcuta, ja i Krešo Kozic i našli se prije Petrinje sa Stipom, Robijem i Marinom i nakrcani do kraja sa stvarima. Putem smo stajali i gledali kako ljudi spavaju isprid razbijenih kuća u autima i grijali se vatrom. Došli u Petrinju u stožer Crvenog križa i radili do 4.30 pa su nas poslali da odspavamo svi u auti. U 6.15 nas budi potres jedan, pa opet i opet. Vraćamo se u centar i do 12 sati nosimo, slažemo i sve ostalo. S nama svi navijači, većinom uz vojsku i ostale službe. Nismo baš svjesni situacije dok nismo krenili natrpani hranom i ostalim po Petrinji i selima okolo. Stravično. Pola grada je platilo danak potresa, a o selima da ne pričam. Putem lagano prema nazad svakih par stotina metara stajemo jer ljudi na cesti čekaju hranu neku, mliko i kruv. 21 stoljeće, a najviše mliko i kruv. Bez struje, strah od potresa i ulaska u dom…

Teško je ovo, ali poseban smo mi narod, a najveći motiv da je umrlo 7 ljudi, među njima i dite…  Fala Slaven Klisovic i Visit Šibenik Bravo grade naš, baš te volin.’, stoji u objavi šibenskog powerliftera i aktivista.