Dan Oružanih snaga i Dan Hrvatske kopnene vojske obilježavaju se svake godine 28. svibnja, na dan kada je 1991. godine održana svečana smotra Zbora narodne garde na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici i kada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve brigade ZNG-a. Popričali smo s trojicom šibenskih dragovoljaca, Alenom Papkom, Željkom Aužinom i Rokom Antićem – Čorbom, koji su sudjelovali na tom povijesnom postrojavanju, međutim kako su nam rekli, nisu oni tu zbog samohvale već da ispričaju priču i ostalih kolega koji su bili s njima, a iz ovih su krajeva.
– Najprije treba ispričati ono što je prethodilo postrojavanju, a to je tečaj koji smo pohađali mi koji završili srednju stručnu spremu jer bilo je i ljudi sa završenom osnovnom školom, eventualno su imali prvi razred srednje. Na taj tečaj na Sljeme poslani nas sto od čega su izabrali njih šestoricu, a neki su otpali i prije zbog nespremnosti ili ozljeda. Jedan dečko je čak u noćnom maršu pao u provaliju, slomio kralježnicu i nažalost ostao invalid. Zatim smo mi priključili ostatku naše klase i bili u pripravnosti jer je u to vrijeme bio napad Plitvice, krvavi Uskrs, poginuo Josip Jović što je uglavnom svima poznato. Roko i ja smo sa Sljemena, pod ratnom spremom, prebačeni u Lučko, a Željko je bio na putu prema Plitvicama – počinje Alen priču.
Željko nastavlja…
– Moj dio ekipe je krenuo prema Plitvicama ali je na prvom kamionu u kolonu pukla osovina te nismo mogli dalje. Neki pričaju da je napravljena diverzija pa su nakon sat vremena poslali nazad u Belajske Poljice kod Duge Rese gdje smo dva sjedili u školi. Nismo osjećali strah kad smo čuli da je Jović poginuo premda smo od naoružanja imali samo puške M-48 i Thompson – objašnjava Željko stanje.
Roko je istaknuo činjenicu kako su neke stvari i morali učiti brzo ili ih ne bi bilo.
– Dobro, što se tiče tečaja nije to bilo nešto posebno jer je bilo takvo vrijeme da je trebalo sve ubrzati pa smo više-manje sve naučili u hodu, ali iako smo bili mladi tada bili smo poslušni i disciplinirani. Išli smo u Rakitje na pripreme za to postrojavanje i tamo smo imali i dodatnu obuku. Dakle, bitno je i reći da se iz MUP-a stvorio Zbor narodne garde –ZNG – tumači Čorba.
Opet se Željko ubacuje u priču…
– Bio je lijep i fantastičan dan, čak mi se čini da je bilo i sunčano. Pamtim masu ljudi koji su se veseli i pozdravljali nas i bili smo jako ponosni – prisjeća se Aužina i emocija.
Roko je isto bio ponosan
– Bilo nas je možda oko 1000, možda i više. Teško je bilo procijeniti jer smo se skupili iz Rakitja i Pionirca – dodaje.
Alen je objasnio poantu postrojavanja
– Mi smo bili preteča gardijskih brigada ali nas je tretiralo kao policijsku postrojbu za posebne namjene. Bilo smo jedna od formacija tamo jer su naravno bili i ostali poput protuzračne obrane i da sad ne nabrajam. Možemo to čak i nazvati jedan mali vojni mimohod, no ne bih to usporedio s onim mimohodom na Jarunu koji se dogodio par godina kasnije. Poanta našeg postrojavanja je bila da se svijetu pokaže da je Hrvatska pokrenula vojsku jer do tada je sve funkcioniralo preko policije i rezervnog sastava policije – zaključio je Alen.
– Činjenica je i to da nisi mogao nikome vjerovati osim onim ljudima koje si poznavao, jer pazite, u to vrijeme je još bila Jugoslavija i bilo dosta tih oficira koji su napuštali bivšu JNA. Predsjednik Tuđman je poslao poziv svim Hrvatima da napuste JNA, a okidač za to je bio upravo Krvavi Uskrs jer je vojska napala redarstvenike – ističe Željko i zaključuje da su dobili rat je ih vodstvo nije izdalo.
