Na samo nekoliko kilometara od Šibenika na poluotoku Srima nalazi se Vinarija Baraka, obiteljska butik vinarija čiji korijeni sežu u osamdesete godine prošlog stoljeća. Vino se prvo stvaralo za prijatelje, uživalo se u njemu sa obitelji u specijalnim prigodama i susretima, a danas je to postao ozbiljan i uhodan posao.
– Tako je, počelo je sve osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je otac, koji je bio kapetan na brodu, prestao s navigavanjem i kroz hobi se počeo baviti vinogradarstvom. Na početku je to bilo u obiteljskom podrumu u Brodarici. To je bila toliko mala proizvodnja da bi svo tada napravljeno vino sada stalo u jedan od tankova koji trenutno imamo u vinariji. Taj hobi se nastavio kroz devedesete i početak novog milenija, a 2004. godine konačno ulazimo u ozbiljniji posao – govori nam Filip Baraka, vlasnik vinarije.
Njegov pokojni otac 2005. godine zasadio je vinograd na današnjem mjestu između stoljetnih suhozida i ranokršćanske dvostruke bazilike koja se nalazi neposredno do imanja. Četiri godine kasnije dolazi do prve berbe, a prvo komercijalno vino izlazi 2010. godine.
– Prvo vino smo nazvali Prisbus. S obzirom na to da se imanje i vinograd nalaze odmah uz ranokršćansku baziliku, Prisbus je u stvari romanizirano ime same mikrolokacije koja se zove Prižba. Prisbus će uvijek biti napravljen isključivo od grožđa koje dolazi iz našeg prvog vinograda. Konačno smo, 2013. godine, prebacili cijelu produkciju u naše nove podrume izgrađene u stilu tradicionalne arhitekture Dalmacije koje smo uparili s modernim mogućnostima, opremom i kapacitetom podruma da budemo spremni za godine koje dolaze – priča Baraka.
Proizvodnja vina u limitiranim količinama i polagani, ručni pristup u gotovo svim koracima proizvodnje uz neprekidno ispitivanje i podizanje kvalitete je dobar opis onoga što se ovdje već godinama radi. U konačnici je zasađeno oko 11500 čokota na imanju od 4 hektara. Dio grožđa dolazi iz vinograda sa šireg dijela Šibenskog vinogorja. Debit dolazi iz vinograda podno Promine u Dalmatinskoj Zagori. Babić osim u njihovom vinogradu imaju i na manjem vinogradu na brdu odmah uz more gdje mu pomaže dodatna insolacija.
– Želimo kroz naša vina pričati o tradiciji i području u kojem se nalazimo. Uz naše poznate sorte Babić, Plavina, Debit, Maraštinu radimo i sa Pošipom i nekim internacionalnim sortama. Protekom vremena smo razvili svoju priču i sada na godinu proizvodimo oko 25 tisuća butelja. Najviše imamo crnih vina, no kako se trendovi mijenjaju plan je da uskoro proizvodimo više bijelih i rose. Plasiramo ih uglavnom na domaćem tržištu kod naših ugostitelja, izvozimo nešto i za područje Europske unije, a naši posjetitelji ih često odnose i u daleke krajeve – priča Filip.
U vinariji vjeruju u ekološki prihvatljivu i održivu poljoprivrednu kulturu. Kao potvrdu tim uvjerenjima u vinogradima i na zemlji nikako ne koriste herbicide. Uz vinograd, važan dio imanja je i maslinik s oko 400 maslina, ali i mediteransko bilje poput smilja, lavande, kadulje…
– Posao u vinogradu ne prestaje cijelu godinu. Nakon berbe slijedi jedna manja pauza, a zatim odmah prvi i drugi mjesec počinju radovi i pripreme. Najvažnija nam je dobra rezidba jer tada sve pripremamo za sljedeću berbu, u proljeće plivimo odnosno čistimo gornji dio loze i takvim održavanjem vinograda radimo u konačnici i na kvaliteti našeg vina. U vinarstvu svaki mali detalj čini bitnu razliku. Stoga se ne držimo slijepo prokušanih recepta već svaku godinu pokušavamo zamisliti kako će naša vina izgledati dok su još u vinogradu i potom dajemo sve od sebe u podrumu i za vrijeme odležavanja kako bi tu viziju proveli u djelo – govori Filip.
Prepoznala je to i Šibensko-kninska županija pa svake godine dobiju i poticaje za daljnju proizvodnju.
– Županija ima svoj program poticaja za poljoprivredu na koji se svatko od poljoprivrednika može prijaviti. Riječ je o iznosima koji manjim tvrtkama itekako znače i jedan je od načina da vratimo ono što smo sami i dali. U svakom slučaju, to nam dosta pomogne jer s tim iznosima uzimamo novu opremu i ulažemo u potrebnu mehanizaciju. Svaka mala gura naprijed, ali poljoprivreda je surova. Kod nas je takva praksa da se dobije gotovo jednak iznos za pašnjak i vinograd. To su realno mali iznosi jer je puno ulaganja i truda, pogotovo kod nas u vinarstvu jer nekad moramo čekati i par godina da bi izašli s nekoliko butelja kvalitetnog vina i ostvarili profit – govori nam Baraka.
Kao i u drugim sektorima i vinarijama je teško pronaći radnike.
– Sve teže i teže pronalazimo radnike. Posla u vinogradu ima tijekom cijele godine nije to samo berba. Mislim da je to svima danas postao jedan od većih izazova. Pogotovo je to izraženo zadnjih par godina, pa se mi oslanjamo na sebe, obitelj i prijatelje – kaže nam Filip.
Planova za budućnost je dosta. Prije nekoliko godina otvorena je i degustacijska sala i kušaonica. Za sada je primarno orijentirana na manje grupe i društva, a uz kvalitetnu kapljicu nudi i dobar zalogaj koji na stolove dolazi od lokalnih OPG-ova.
