Neprepoznata u 97 posto oboljelih

Međunarodni je dan celijakije. Pročitajte ispovijest Helene Jakoliš, jedne od najvećih borkinja za svijest o toj bolesti

Međunarodni dan celijakije obilježava se danas u svijetu. Celijakija nije obična preosjetljivost na gluten, niti je alergija. To je kronična autoimuna bolest svih organskih sustava i psihe. Neprepoznata je u 97 posto oboljelih. Prema podacima svjetskih istraživanja od celijakije boluje jedan do dva posto stanovništva, piše Hrvatsko društvo za celijakiju. Povodom Međunarodnog dana celijakije, donosimo vam još jednom priču Helene Jakoliš, jedne od najvećih borkinja za svijest o toj podmukloj bolesti, žene koja je pomogla brojnim ljudima svojim savjetima i receptima o zdravom životu i zdravoj prehrani.

‘Prije gotovo sedam godina otkrila sam da imam celijakiju i od tada se sve promijenilo.

O celijakiji podmukloj autoimunoj bolesti ili ‘bolesti modernog doba’ se premalo priča, a broj oboljelih iz godine u godinu raste sve više. Posljednjih nekoliko desetljeća pogled na celijakiju mijenjao se od toga da je celijakija smatrana rijetkom bolešću dječje dobi pa sve do spoznaje da je puno češća negoli se to ranije mislilo i da predstavlja svjetski javnozdravstveni problem.

Dok je nekima ovaj dan potpuno nevažan, za celijakičare je poseban iz razloga što se konačno tada širi svijest o njihovoj dijagnozi, ali i svim problemima s kojima se susreću u svakodnevnom životu, a takvih je uistinu puno. Nevjerojatna je činjenica da velika većina bolesnika i dalje ostaje klinički neprepoznata i da tek svaka deseta osoba dobije dijagnozu na vrijeme za razliku od ostalih koji prolaze trnoviti put s različitim simptomima. Prosječno vrijeme od nastupanja prvih simptoma pa sve do dijagnoze iznosi čak 8 do 10 godina.

Celijakija je imunološki posredovana sistemska bolest izazvana glutenom, koja se javlja u osoba koje imaju nasljednu sklonost . Ona se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, može zahvatiti bilo koji organ i može se očitovati različitim simptomima. Štoviše, bolest može postojati čak i ako osoba nema nikakvih simptoma. Mnogi oboljeli se na svome trnovitom putu svakodnevno susreću s nerazumijevanjem okoline koji ne shvaćaju ulogu stroge bezglutenske prehrane i toga da se gluten skriva svugdje oko njih, pa čak i u poštanskim markicama, ruževima za usne ili zubnim pastama.

Skoro svaki oboljeli doživljava neugodnosti ili izrugivanje jer necelijakičari često misle da pretjerujemo sa bezglutenskim stilom života koji za nas nije trend, već terapija. Koliko puta ste čuli rečenicu ‘neće ti biti ništa, pa nitko nije umro od malo glutena, pa nećeš i ti’ Ili ste doživjeli scenu kao ja gdje su vam za ručak ponudili pečene glutenske mlince s krumpirima ne shvaćajući da se bezglutenska hrana mora pripremati u strogo kontroliranim uvjetima. I na to im uzvratiš: ‘ali ja ne smijem to jesti….’, a oni na to: pa dobro odvojiš mlince i ostanu ti krumpiri, neš ti filizofije….

Za nas je jedina terapija striktna doživotna bezglutenska prehrana koja mora biti stroga i dosljedna- što znači bez tragova glutena. Vrlo je važno shvatiti da kod celijakije nema kompromisa. Aspirinska astma, alergije na hranu i lijekove, gubitak na težini od 30 kilograma, mali dobroćudni tumor na hipofizi, limfocitni i mikroskopski kolitis, hipopituitarizam, hipogonadotropni gonadizam, hipertenzija, tahikardije, statička inkontinencija, osteoartroza, artritis, potpuni gubitak menstruacije u 21. godini i ulazak u menopauzu, neutrofilna anemija, intolerancija laktoze, malapsorpcija fruktoze, problemi s gušteračom…. bili su samo dio moje karike.

Konačno u 24. godini saznajem da je uzrok svih mojih tegoba bila celijakija. Iz tunela punog tame ugledam svjetlost i slavim svoje novo rođenje. Počela sam živjeti život vjerujući da su najbolji dani tek preda mnom. Moji dani nisu ovisili o tome koliko je svjetla vani, već o tome koliko sam svjetla i pozitivne energije nosila u sebi. Prešla sam na striktnu bezglutensku prehranu koja mi je jedini doživotni lijek. Iz prehrane sam izbacila sve industrijske prerađevine uključuje i one bezglutenske čiji sastav obiluje aditivima, konzervansima, šećerima i lošim masnoćama. Dugoročno takva prehrana može dovesti do pomanjkanja nutrijenata i razvoja drugih bolesti. Pored svih ograničenja ipak mi je bilo važno da se hranim zdravo i zato sam odlučila svoju prehranu formirati na prirodnim namirnicama u njihovom izvornom cjelovitom obliku.

Uz pomoć prave prehrane, uma i tijela uspjela sam se skinuti s više od 30 tableta i mojoj sreći nije bilo kraja. No, kada sam mislila da me više ništa ne može iznenaditi početkom 2017. godine moje stanje se iznenada počelo pogoršavati i nakon nekoliko mjeseci su mi otkrili zakašnjeli limfedem trbušne šupljine- još jednu tešku dijagnozu kao posljedicu celijakije. Nakon toga odlučila sam se posvetiti holističkom načinu života promatrajući korijenske uzroke znakova i simptoma, umjesto samo liječenja simptoma.

Zato dragi moji, još jednom od srca svima nama želim sretan Međunarodni dan celijakije. Provedite ga na najbolji način koji možete, družite se, educirajte se, kuhajte, radujte se, pružimo ruku jedni drugima i pomozimo. Jer tko smo mi? Mi smo ljudi s puno snage i volje, nesebični i velikog srca. Širimo svijest o celijakiji i pokazujemo da smo zajedno jači od svih prepreka’, napisala je Helena Jakoliš u svojoj objavi na svojoj Facebook stranici ‘Zdravo i slasno’ povodom Međunarodnog dana celijakije.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.