Kada riječi do mene nisu dopirale, moja majka posegnula bi za dobrim starim šamarom, ispričala nam je mlada 27-godišnja djevojka koja je htjela ostati anonimna. Riječ je o samosvjesnoj obrazovanoj ženi koja nema ništa protiv blažeg kažnjavanja djece, kao i svaka druga osoba u Hrvatskoj, prema istraživanju Hrabrog telefona. Istraživanje su napravili u povodu Međunarodnog dana odgoja bez batina koji se obilježava na današnji datum.
– Mnogo puta sam dobila šamar. U principu se ne slažem s fizičkim kažnjavanjem djeteta, ali ne smatram lošim da se djetetu na neki blaži način da do znanja kako je u krivu ako nijedan drugi mehanizam ne pomaže – ispričala nam je 27-godišnjakinja.
Još nema djece, a ne planira ih tući. No, ako joj se zamrači pred očima, djeca bi mogla ‘fasovati’ pleskom.
– Definitivno se ne slažem s kuhačama, kaišima i sličnim ‘pomagalima’. Malo po guzici, i to je to. Kad sam zadnji put dobila šamar? Khm, kad sam imala 19 godina. Ne sjećam se točno razloga, bilo je nešto oko faksa – otkrila je mlada djevojka.
Radije šamar nego prodike
Njezina kolegica bila je, priča nam, nešto mirnijeg karaktera. Radi zaštite svojih podataka oko prilično osjetljive teme također je htjela ostati anonimna. Otkriva nam kako je roditelji nisu nikad tukli osim jednom kada je kao djevojčica ostala vani više nego što je trebala, a to joj nije bio običaj.
– Imala sam tada šest godina i dobila sam po guzici. Nikad više nisam i sve se rješavalo razgovorom. Ipak, nekad bih više voljela da su me udarili nego da sam slušala prodike i predavanja – kazala nam je djevojka u kasnim dvadesetima.
Smatra, nadalje, kako djecu ne bi trebalo tući ni u kom slučaju te da batina nije izišla iz raja. Ako je riječ o normalnim ljudima, sve se može rješavati razgovorom i od najranije dobi.
Oni malo stariji, kao naša sugovornica stara 42 godine, smatraju da se dosta toga može riješiti razgovorom, ali da nekada jednostavno treba posegnuti za batinama. Naš drugi sugovornik u ranim tridesetima nije dobivao batine. Sjeća se kako ga je jednom udario otac, a jednom majka.
– Ne slažem se s tučom djeteta, ali da se nekad, posebice mlađoj djeci trebaju postaviti granice, to da. Možda mali udarac po guzici. Trebalo bi odgajati djecu od najranije dobi da se razgovorom rješavaju stvari – smatra taj mladić.
Udarac djeteta prihvatljiv svakom drugom Hrvatu
Prema istraživanju, svaka druga osoba u Hrvatskoj smatra kako se tjelesno kažnjavanje ne bi trebalo koristiti, ali je opravdano u nekim situacijama. Oko 40 posto Hrvata prepoznaje štetnost tjelesnog kažnjavanja i smatra da se ono ne bi trebalo koristiti. Svaki treći sudionik stava je da tjelesno kažnjavanje ne bi trebalo zabraniti roditeljima u odgoju djece, a zabrinjavajuće je da čak 41 posto ispitanika ne zna je li tjelesno kažnjavanje u Republici Hrvatskoj zakonom zabranjeno.
Rezultati istraživanja definitivno ukazuju na to da građani i dalje smatraju kako je tjelesno kažnjavanje opravdano u nekim situacijama, smatraju ga učinkovitom odgojnom metodom i imaju slabu svijest o zakonskoj zabrani tjelesnog kažnjavanja u Hrvatskoj, napominje psihologinja Hana Hrpka, predsjednica Hrabrog telefona.
– Jedan od glavnih ciljeva projekta je osnažiti stručnjake iz dječjih vrtića u radu s roditeljima, posebice o problematici tjelesnog kažnjavanja. Kada govorimo o predškolskoj dobi, govorimo o kritičnom razvojnom razdoblju u kojemu roditelji često ne znaju kako drugačije postupiti. Zajednički cilj nam je biti uz roditelje onda kada im je podrška najpotrebnija i pomoći im prepoznati učinkovito i pozitivno roditeljstvo u njima samima – rekla je psihologinja.
Već godinama roditelji mogu dobiti podršku preko Hrabrog telefona za mame i tate (0800-0800). Hrabri telefon na temelju dobivenih rezultata radi na osnaživanju stručnjaka predškolskih ustanova kako bi roditeljima informacije o tjelesnom kažnjavanju bile što dostupnije i kako bi pomogli promjeni slike o tjelesnom kažnjavanju u hrvatskom društvu.
