‘Iza kulisa’ serijal je tekstova u kojima ovo ljeto razgovaramo s političarima i javnim osobama na godišnjem odmoru, odnosno kako ga provode ili kako su ga proveli. Upoznat ćemo tu njihovu ljudskiju stranu, a uz ljetna pitanja, bit će i onih malo bitnijih. Treći gost novinara Gorana Pauka i fotografa Ivana Buvinića je državni tajnik u Ministarstvu kulture Ivica Poljičak.
Jeste li trenutačno na godišnjem odmoru?
Jesam. Dušom i tilom.
I kako je na godišnji doći iz Zagreba u Šibenik?
To je, rekao bih, loto. Čisti loto.
Što radite sada u Šibeniku na odmoru?
Opušteno sam. Izvan svih onih dnevnih aktivnosti koji traži posao, bez kravate, bez službenih razgovora. Svedenih na minimum. I puno lijepih kontakata s ljudima iz grada. Kad dođeš, primjerice, iz Zagreba, čini ti se da znaš pola grada pa i više. A i oni tebe.
Bili smo na pijaci. Vidim, tamo ste dosta domaći čovjek.
To samo govori da tamo nisam stranac.
Često ste na šibenskom pazaru?
Izjutra ranije dođem na pazar. I onda tu sretnem sve slojeve našeg grada, sve uzraste. Naravno, uvijek padne dobar vic ili šala.
Je li pijaca bilo grada?
Pa moglo bi se reći tako. Nažalost, ne kao nekad prije jer su trgovački centri to odnijeli. Ali pazar diše. Tamo ćete sresti i suca i doktora i umirovljenika i škovacina… Vrlo je to izravan život.
Dakle, poseban je osjećaj doći na pijacu iz Zagreba?
To je nešto što u Zagrebu nećete doživjeti. Ipak smo mi južnjaci. Osjeti se ta bliskost. U Zagrebu je sve izvrsno, ali nije kao u Šibeniku.
Što vas relaksira u slobodno vrijeme?
More. Sada posebno kad nisam u Šibeniku. Često se sjetim mora u hladnim zagrebačkim noćima tako da sada punim srcem guštam u moru. Volim se družiti s ljudima, naći na kavi, porazgovarati o raznim temama, volim kužinavati jer kad se ode ujutro rano na pazar, to se sve završi do 10 sati i onda dan ide na drugi način. Ništa specijalno.
Znam da volite čitati knjige?
Za ljeto dođu malo lakše i opuštenije teme. Sada sam u čitanju Osmog povjerenika.
I kakva je?
Knjiga je za sada vrhunska. Već je neko vrijeme želim pročitati, ali je nikako uzeti u ruke. Ima malo smija i na račun nas što se bavimo javnim poslovima i dobro je što se možeš našaliti na svoj račun. Film nisam gledao, ali ovo me sada potaknulo pa ću ga u budućnosti sigurno pogledati.
Neki planovi za povratak kući?
Pa. Ja sam uvijek kući. Nekako bih život van našeg grada opisao kao život u jednom gradu s dvije duše. Ili ako hoćete, možemo to kazati, život u dva grada s jednom dušom. Tako da kad dođem iz Zagreba kući, nemam više osjećaja da sam došao u drugi grad.
Politika na godišnjem odmoru postoji?
Samo ukoliko je netko drugi nametne kao temu.
Ne forsirate je?
Ne. Liti politika ne ide u moju butigu. Uvijek dođe netko i počne malo na tu temu. Ali, eto nastojim se u ta dva-tri tjedna isključiti. Neki dan dođem na šansonu, to je dio gdje guštaš, a onda kad si tu pa si javna osoba, pa te pitaju ‘šta ovo, šta ono?’ To smo mi, neposredni u komunikaciji. Kod nas nema puno zareza.
Umara li politika?
Pa ne bih rekao. Ona zna biti oštra, neučinkovita, zna dati nešto što čovjeka ispuni kad napravi dobro. Zna biti pomalo i prljava, ali kad si unutra nema se smisla žaliti. Umara li? Umara svaki posao.
Vaši novi politički angažmani?
Lito je, a lito je zakon, kako kaže jedan moj dobar prijatelj.
Dakle, kako kažete, izbjegavate bilo kakav razgovor na tu temu.
Mislim da nema smisla. Kad je odmor, onda je odmor i dan je ispunjen na drugi način. Još uvijek je ostalo dite u meni, kad metneš šugaman preko vrata i odeš na Jadriju, napraviš banjadu…
Šibenik – Zagreb, prednosti – mane?
Prednost Zagreba je što ima puno više sadržaja, a Šibenik, ajmo reći, ljudskosti. U Zagrebu ćeš sresti ljude kad ih zoveš da bi se sreo s njima, a ovdje izađeš vani. Uostalom, vidjeli smo kako je to jutros bilo na pazaru.
