Prvo, uvijek isto, pitanje. Jeste li na godišnjem?
Nisam. Prošao je godišnji. Tri tjedna.
Dakle, danas ste u Donje Polje, baš u polje, stigli nakon posla?
Da. Iz dežurstva.
Poznati ste kao doktor, ali vidim da sta i vičan poljodjelac?
Početnik sam. Imam starije pomagače, posebno susjede. Obitelji Perica, Tare i Petković. Dobrosusjedski odnosi pomažu nam svima u radnoj snazi i alatima. Živimo u prirodi i s prirodom.
Kako to da vas je obuzela poljoprivreda. Nije baš uobičajeno da kirurg skalpel zamijeni grabljama nakon radnog vremena…
Počelo je s maslinarstvom jer to nije toliko teško. Masline ne zahtijevaju puno kao vinograd. Naslijedio sam dva maslinika sa sto stabala i bila je šteta da to ostane zapušteno.
I tako je sve krenulo?
Da. Kupnja prvih alata, a onda je i prva sezona bila odlična, što me potaklo. Ulje je išlo na analizu. Bilo je ekstradjevičansko, za osobne potrebe i prijatelje. Imamo navodnjavanje pa smo iskoristili i tu vodu za jedan mali vrt od 600 kvadrata. Ajde, nije baš toliko ni mali. Krenuli smo s uobičajenim vrtlarskim sortama, paprikom, krastavcima i pomidorama.
Zanimljive su te vaše pomidore jer ih imate od svake vele, ajmo to tako nazvati…?
Da. Skoro desetak ili 15 različitih sorti.
Poslom putujete po svijetu, kupujete različito sjeme i donosite ga u Šibenik?
Upravo tako. Kako sam u mladoj nogometnoj reprezentaciji liječnik, tamo dođete na ručak ili večeru i oni vas u nekoj zemlji ponude salatom u kojoj nerijetko ima pomidora. U Španjolskoj su bile zeleno-smeđe, u Bjelorusiji skroz žute,… I onda su mi objasnili da su to autohtone sorte.
I kako nabavite sjemenke?
Pitam ja ljude gdje kupiti… Primjerice, na pijaci se može kupiti, a inače najbolje volim puls neke zemlje osjetiti na pazaru. Sa strane, kao i kod nas imate poljoprivredne apoteke, a vrećice sa sjemenkama nisu skupe. I lako se ponesu.
Potom ih zasadite?
Pa da. Donio sam ih orvi put ovdje misleći da možda i neće uspjeti. Međutim, 90 posto svog tog sjemena uspije i kod nas.
Gdje ste ih sve kupovali?
Španjolska, Portugal, Izrael, Bjelorusija, Moldavija, Mađarska… Ove baš poljoprivredne zemlje.
Rekli ste mi maloprije, polu u zbilji, polu u šali, da se od medicine ne živi…
Pa kad me netko pita čemu sve ta poljoprivreda, onda ja kažem da se od medicine ne može živjeti. Doslovno tim riječima. Više je to šala.
Opušta li vas poljoprivreda?
Je. Ma sve vam je to jedan oblik rekreacije. Nisam ja nikad sam, sa susjedima sam i prijateljima i podijelimo poslove. Muške i ženske. Mi muški odradimo oranje i razvlačenje najlona, a žene sitnije stvari. Lijepo je kad ubereš nešto i znaš da je to tvoje.
Prilično ste aktivna osoba. Plivate, vozite bicikl… Evo čak ste i plivačke maratone počeli plivati?
Ovo ljeto nije TV sportski, kako se kaže. Nema olimpijade, svjetskog ni europskog prvenstva u nogometu. Nisam vezan za televiziju, ali takve stvari pratim. Kako su trčanje i biciklizam na rasporedu zimi, no sad je vruće, a more mi je ispred nosa, onda sam krenuo s maratonima. Bio sam ove godine na dva ili tri, na ovoj srednjoj disciplini od kilometar i pol.
Vozite i bicikl?
Zimi da. A napravim oko 20 do 30 kilometara po turi. Ako to bude jednom tjedno, onda sam ja zadovoljan.
Što vas najviše opušta kad radite?
Samo da nisam u zatvorenom prostoru. Onda uvijek nešto čačkam, slažem, preslagujem… Stalno se ima nešto za raditi. Premda, na primjer, ne bježim od nekog dobrog filma.
Kako to sve stignete jer liječnički radni sati nisu baš mali…?
Pa ja iz dežurstva odmah odem kući. Nema kod mene popodnevnog spavanja od dva-tri sata. Nego ručak, 10 minuta sjednem i onda u pogon.
Veliki ste fan košarke i često s djecom putujete na prvenstva?
Da. To je ljubav iz osnovne škole jer sam trenirao košarku u doba Dražena Petrovića. Kasnije se nastavilo kraćom sudačkom karijerom, a i moji klinci su trenirali košarku. Taj interes spojio sam s posjetima zemljama u Europi. U sedam dana pogledamo četiri-pet utakmica, a naravno i regiju u kojoj se nalazimo.
Kakve planove imate u budućnosti? Što želite još raditi?
Sad su u planu uglavnom voćke. Znači, dvije trešnje, dvije višnje, dvije šljive, dvije jabuke, dvije kruške i dvije oskoruše.
Oskoruše. One što ih je Arsen opjevao?
Da. Evo moja djeca ne znaju što je to oskoruša. I onda sam ih ja posadio. Usto, skradinske žižule i šipke. Sad mi je cilj da uz vrt i maslinik još bude i mali voćnjak u Donjem Polju. Možda dugoročno trajni nasadi smokava i bajama, ali onda moram otvoriti OPG.
OPG dr. Brajković?
Kad sam u polju, nema tu doktora…
