U blagdanskoj gužvi uspjeli smo nakratko sjesti sa šibensko-kninskim županom Goranom Paukom, koji ovih dana jedva, ali ipak stiže, odraditi brojne protokolarne obaveze. Prilika je to bila da rezimiramo godinu kojoj odbrojavamo zadnje dane i čujemo kako je ocjenjuje prvi čovjek županije. Za stolom na kojem još leži uokvirena povelja UNESCO-a za tvrđavu sv. Nikole i čeka svoje mjesto na zidu županovog ureda, preskočili smo brzo preko političkih uspjeha, četvrtog mandata župana i još jednog mandata na čelu Hrvatske zajednice županija, kako bi ostalo bar malo prostora za glazbu i nogomet.
Čime ste posebno zadovoljni u ovoj godini kao postignućem rada županijske administracije kojoj ste načelu?
– Nekako smo svi fokusirani na mogućnost dolaska do europskih sredstava koja nam se nude, a pamtimo godine kada smo se za nekakve krupnije stvari u pravilu vezivali na državni proračun, odnosno sredstva ministarstava. To je bila teška borba jer nije bilo moguće realizirati sve što nam je trebalo. Sad imamo opciju da su ta europska sredstva tu negdje poluvisoko, možemo ih uhvatiti, ali za neka trebamo poprilično skočiti. Na to smo fokusirani i tu ostvarujemo krupne pomake, odnosno na pragu smo realizacije ili krupnih projekata ili smo već potpisali ugovore ili očekujemo potpisivanje ugovora. To je karakteristika ove godine, a što smo više u Europi bit će više tih opcija i bit ćemo spremniji za realizaciju svih tih projekata. Sve ovo govorim uz jedan oprez, a oprez je u ovom trenutku neizvjestan europski put. Ima još priča o Europi sa jednom i tri brzine i vidite protivljenje svih novijih članica. Želimo zadržati tu kohezijsku politiku, koja je alat ravnomjernog razvoja, kojim Europa utječe na sve ove krajeve koji nisu u skladu s europskim standardima da dostignu te standarde.
To što želimo od Europe da se jednako odnosi prema svima i potiče razvoj manje razvijenih članica, želja je i vas kao župana u samoj Šibensko-kninskoj županiji. Koliko uspijevate u tome?
– Mi smo Europa u malome i voljeli bi da smo u tome efikasniji. Županije su glavni nositelji ravnomjernog regionalnog razvoja, jedini ga propagiramo i na terenu djelujemo u tom smjeru, a koliko smo efikasni treba procijeniti netko treći. Mislim da još uvijek nismo dovoljno, ali jesmo toliko da možemo kazati kako ovakvu organizaciju treba zadržati i da ovaj ustroj treba nadograditi. To je ono što i premijer s Vladom zastupa i zbog toga se redovito sastaje sa županima. Nije toga bilo prije.
Na tragu tih sastanaka, hoće li Vlada smoći snage da neke svoje ovlasti, a s njima i financijska sredstva, prepusti županijama?
– Hoće. Vidi se da je to jedini mogući put. Sazrelo je vrijeme da to napravimo. U Europi smo u kojoj tražimo svoje mjesto pod suncem, a bit ćemo kvalitetniji ako se reformiramo. Rejting države skače, javni dug je puno manji, već počinjemo pričati o uvođenju eura. Situacija je takva da moramo nastaviti s tim dobrim stvarima. Dobra stvar je i reforma javne uprave u kojoj mi u županijama tražimo više posla za nas. Želimo decentralizirati državu, premijer je na tom tragu, pripremaju se zakoni koji bi to trebali implementirati. Očekujemo prepuštanje najvećeg dijela, ako ne i u cijelosti poslova Državne uprave, možda i nekih inspekcijskih poslova, da nemamo preklapanja u poslovima zdravstva, školstva i socijale, poslove raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, koje sad obavlja država i to nije kvalitetno i poslove upravljanja državnom imovinom koje sada radi država kroz posebno ministarstvo, ali i dalje ne dovoljno efikasno i brzo. Spustili se to na lokalnu razinu, razinu koja je bliže građanima, koja bolje osjeća građanina i prepoznaje njegove potrebe, onda ćemo biti efikasniji.
Poduzetnici u županiji sve više ulažu, sve više zapošljavaju, a ukupni rezultat im je još u minusu i drži županiju pri dnu Hrvatske?
– Sve je to, u ogromnom dijelu, rezultat TLM-a. Vidjet ćete dogodine kad se počnu rezultati od ove godine ubrajati u statistike ili rezultat 2018. godine koji bi trebao biti na razini preko 100 tisuća tona proizvodnje, to će se drastično promijeniti. Mi smo uvijek imali izvoznu komponentu jaču nego uvoznu. Ove godine imamo blage poraste zaposlenosti i to je bitna komponenta. Možemo se hvaliti padom nezaposlenosti, ali to nam nije pokazatelj obzirom na neke trendove odlaska mladih. Bitnija je zaposlenost koja raste, a blago raste i potrošnja. Meni je najsvjetliji motiv u ovoj godini to što je TLM pronašao pravog strateškog partnera, koji ga je kroz stečaj kupio što podrazumijeva povjerenje tih ljudi koji su ušli u TLM, a time i u naš sustav i politiku.
Povelja o upisu tvrđave sv. Nikole na listu svjetske baštine UNESCO-a sigurno vam je kruna uspjeha u ovoj godini?
– To nam je šlag na torti. Godina je bila relativno uspješna u gospodarskim pomacima, u europskim projektima, u poslovima poljoprivrede, pomorstva, prostornog planiranja kojima se kao županija bavimo. Ovo s tvrđavom je jedan strahoviti plus i poklon Šibeniku, županiji i Republici Hrvatskoj. Skočili smo u kategoriju gradova u kojoj su svjetske metropole s više UNESCO-vih spomenika. Jedan veliki krug ljudi zaslužan je za tu povelju koja nas postavlja na pijedestal vrhunskih kulturnih destinacija.
Što će vam sada biti prioritet u godini koja dolazi?
– Ne samo meni, već svima koji su vezani za ovaj projekt, prioritet je pronaći taj kopneni ulaz u tvrđavu. Ne pronađemo li ga moramo tražiti rješenje koje će ga nadomjestiti jer morska strana ne omogućava prijem veće količine plovila kojima bi ljudi dolazili u obilazak tvrđave. Također moramo brzo provesti projekt zaštite posjetitelja kako bi što prije turisti na siguran način mogli obilaziti tvrđavu. Paralelno radimo na 2,5 milijuna kuna vrijednoj projektnoj dokumentaciji za tvrđavu koja će nam do kraja 2018. ili početkom 2019. godine kazati na koji način tvrđavu treba rekonstruirati i koliko će to koštati. S tim dokumentom moći ćemo tražiti izvore financiranja obnove i privođenja svrsi.
Mijenja li s ovom poveljom županija svoj kurs i okreće malo više prema turizmu kao perspektivnoj i nosećoj gospodarskoj grani?
– Ja sam potekao iz Poliplasta i to je bila osnova mog komercijalnog znanja i nekako sam uvijek vezan za to temeljno gospodarstvo, proizvodnju i stvaranje novih vrijednosti kroz novi proizvod. Zato ističem TLM i takve tvrtke koje su nam krucijalno bitne i moramo dizati gospodarstvo. Mi imamo 12 milijardi eura izvoza, Slovaci imaju 60, Česi imaju 120 milijardi. Znali smo se jako uspoređivati s tim državama i možemo vidjeti gdje smo. Ali, s druge strane, imamo nešto što nam je dragi Bog dao. Imamo toliko prirodnih i kulturnih znamenitosti koje su osnova turističkog uzleta ove županije i Šibenika pa moramo nadograđivati turističku ponudu. Turizam je već u svim porama ove županije i tako će biti, ali strateški je bitno, možda čak i bržim tempom dizati industrijsku proizvodnju koliko je god moguće. Nadamo se da će vrlo brzo ozdravljeni biti i NCP i Vinoplod vinarija. Poanta je da turizam iskoristimo maksimalno, ne uđemo u problem masovnosti i male zarade, nego da privlačimo sve zahtjevnije goste, a s druge strane da dižemo industrijsku proizvodnju i tradicionalnu poljoprivredu.
Kažu da kad se čovjek istim poslom bavi jako dugo kad-tad pojavi se zasićenje. Nakon 11 godina na poziciji župana je li ta faza kod vas prošla ili je nije bilo?
– Ma kakvi, kao da sam tek krenuo. Svaki mandat vam daje neki novi cilj, motiv, neko novo vrijeme i neke druge mogućnosti. Sad smo u mogućnostima koje su i za mene nove. Tek ulazimo u taj europski svijet i htjeli bi to iskoristiti na maksimalan način da se dignemo u razvoju i, da tako kažem, budemo puni sebe s punim pravom i s punim džepom. To je takav izazov koji ne dozvoljava mogućnost da se zasitite. Ja ne vidim bolji posao u svom okruženju jer ovaj posao volim, cijenim ga i cijelim svojim duhom sam u njemu. Kada mi ljudi, kao povratnu informaciju za moj rad, već četvrti put daju povjerenje to je fantastično.
Pokojni predsjednik Franjo Tuđman odlikovao vas je za junačko djelo u ratu. Kakvo bi vas priznanje zadovoljilo za djela u miru?
– Znate šta bi me zadovoljilo? Često tako promislim kad dođem u neko društvo sugrađana i žitelja naše županije i kad mi kažu ‘evo našeg župana’. To vam je najveći poticaj da nastavite dalje, upravo ono ‘naš’, nije ‘evo gospon župan’, nije nešto službeno nego je ono intimno ‘evo našeg župana’ i to je u biti nešto što vam govori da ste na dobrom putu i da tako treba nastaviti dalje.
Ovi su vam dani prekrcani obavezama, ali koliko se inače stignete posvetiti hobijima, glazbi i nogometu, koje ste prije 11 godina istaknuli kao svoje zanimacije u slobodnom vremenu?
– Malo. Nažalost jako malo. Pitali su me na kojem sam koncertu zadnjem bio i zamislio sam se. Usložnjava se ovaj moj posao, sve je premreženiji obvezama, krupnim stvarima i protokolarnim obvezama gdje je bitno da se pojavite i kažete riječ-dvije. Sve to mi onemogućava da se bavim nogometom onoliko koliko bi htio, a to je bitno i za zdravlje i jako mi je stalo do toga pa sve više razmišljam o odlasku u neku teretanu jer nogometne kombinacije sa čvrstim terminima jednostavno se ne poklope s mojim obvezama. Sa suprugom sam čak razgovarao kako ne bi bilo loše zaletjeti se do Amsterdama na koncert Rolling Stonesa i nažalost to je otpalo. Bila to jedna interesantna turneja i pitanje je kad će oni više na tako krupne turneje. Da ne govorim o Dylanu, kojeg stalno osmišljavam gdje je najbliže, ali jednostavno ne uspijeva. Tako da će prvi konkretan koncert nakon dugo vremena vjerojatno biti Dubioza na Staru godinu u Šibeniku i kratka čestitka s gradonačelnikom da ne ometam ljude u zabavi.
