Film Anka redatelja Dejana Aćimovića, u kojem glavne uloge imaju Eric Cantona i Cvita Viljac, Šibenčanka po ocu, počeo se prikazivati u hrvatskim kinima te je poprilično gledan. Film je sniman u Šibeniku, a redatelj Aćimović ne skriva zadovoljstvo suradnjom s Gradom Šibenikom i Županijom šibensko-kninskom. U razgovoru za Šibenski portal otkrio je koliko mu je značila ta pomoć i bi li film uopće bio snimljen bez nje…
Film Anka ostvaruje zapažen uspjeh u hrvatskim kinima, a nedavno je bila i pretpremijera filma na koji su došli mnogi poznati Hrvati, ali i Eric Cantona… Jeste li očekivali takav uspjeh vašeg prvog dječjeg filma?
Bio bih lažno skroman da kažem kako se uspjehu nisam nadao i da me ne veseli. Kao svaki umjetnik koji želi da mu uspije ono što je zamislio, tako smo i mi očekivali napraviti film koji će publika voljeti. Od prvog trenutka kad smo odlučili uzeti za predložak taj roman, znali smo da će cijelo događanje oko filma biti drugačije nego što je uobičajeno. Kao prvo, roman je jako sceničan i jako filmičan. Najbitnije od svega je bilo da napravimo dobru podjelu i da krenemo u snimanje. Sve ostalo je došlo nekako samo po sebi.
Naravno, Eric Cantona bio je zvijezda snimanja, ali i filma. Kako je bilo surađivati s proslavljenim nogometašem i svjetskom zvijezdom poput njega?
S Ericom je cijela suradnja tekla jako lijepo i jako lagano. On je jedan od onih profesionalaca koji se, za sve što radi, priprema jako ozbiljno i jako temeljito. Ništa ne prepušta slučaju. Samo to kako je svladao hrvatski jezik i kako je s lakoćom odigrao cijelu ulogu na hrvatskom je vrijedno divljenja. Kad je u sudnici izgovorio tri pune stranice teksta u jednom komadu, Rade Šerbedžija, koji mu je bio direktni partner, okrenuo se prema meni i rekao: ‘Dragi moj, šta je ovo? Ja ovo ne mogu vjerovati! Ovoliko teksta u jednom dahu i sve to bez ijedne greške, malo bi ovo hrvatskih glumaca moglo napraviti’
Ima li koja anegdota sa snimanja, a u kojoj je sudjelovao Cantona?
Ovo što ću vam sad reći nije anegdota, ali jako je interesantno i nešto je što govori o njegovoj profesionalnosti i predanosti poslu. Nešto što ga izdvaja od ostalih. Dvije noći smo snimali Ankin bijeg sa ciglane. Scenaristički je zamišljeno da se ta scena odigrava po jako olujnom nevremenu u kojem cijelo vrijeme pada kiša. Grmi, sijeva, jednostavno scena koja nije laka za snimiti. Sve nas je bilo strah kako će sve to proći, jer stajati dva dana na kiši koja pljušti i ponašati se kao da se ništa ne događa nije baš uobičajeno, a ni bezazleno. On je bez riječi, cijele te dvije noći stajao na kiši, i onako mokar do kože ponavljao scene sve dok ja nisam rekao da je snimljeno to što smo htjeli. Njegova jedina reakcija nakon toga je bila: ‘Uh, kako će ovo dobro izgledati na velikom ekranu.’ Zahvalio se cijeloj ekipi na strpljenju i otišao u hotel. Sutra ujutro je došao na snimanje kao da se prethodni dan ništa nije dogodilo.
No, ajmo mi na Šibenik. Glavnu ulogu u filmu ima Cvita Viljac, po ocu Šibenčanka. Kako se ona snašla u cijeloj toj priči?
Cvita je jedno čudesno talentirano mlado biće i imam dojam da bi svaki glumački zadatak, koji bi se postavio pred nju, s lakoćom izvršila. Ona je od prvog trenutka, od same audicije, pokazala vrlo visoku razinu talenta koji ju je izdvojio ispred jako puno djevojčica koje su došle na audiciju. Povjerenje koje je dobila opravdala je u svakom trenutku. I kad kažem da je bilo užitak s njom raditi, vjerujte mi da najiskrenije to i mislim.
Film se snimao na nekoliko lokacija u Šibeniku, u Mandalini, ali i na šibenskom sudu… Poznato je da je šibenska gradska uprava pomagala snimanje više filmova i serija poput Game of Thronesa, DIG-a, filma Ne gledaj mi u pijat… Jeste li i vi naišli na razumijevanje šibenske gradske uprave u vezi snimanja Anke?
Naišao sam na izuzetno razumijevanje kompletne gradske uprave počevši od gradonačelnika, do svih zaposlenika koji su nam se cijelo vrijeme snimanja bili na raspolaganju. U nekim segmentima, dobili smo više nego što smo i očekivali.
Film je snimljen i u Tepljuhu. Je li vam Županija pomogla u snimanju?
Kao što nam je pomogao Grad Šibenik, isto tako i Županija šibensko-kninska bila nam je cijelo vrijeme snimanja filma na raspolaganju što nam je u mnogome olakšalo snimanje i pomoglo da završimo u rokovima koje smo predvidjeli. Nadam se da smo to povjerenje i mi barem donekle opravdali. Evo, Eric je u svom velikom intervju u Guardianu, jednom od najvećih europskih novina, izjavio da je šibensko otočje jedno od najljepših mjesta na moru gdje je bio i da je toliko fasciniran ljepotama Nacionalnog parka Krka, da je svim svojim prijateljima rekao da moraju doći to vidjeti i u to se uvjeriti. A vjerujte mi, u bilo kojem mediju kad se pojavi njegova izjava, jako puno ljudi to u svijetu pročita.
Dakle, novac od HAVC-a niste dobili, ali su vam pomogli i Grad Šibenik, kao i Županija šibensko-kninska. Koliko vam je ta pomoć značila?
Kao što sam vam rekao, da nije bilo njih teško bi film uopće bio snimljen. Kad bi se tako u Hrvatskoj odnosili prema filmu oni kojima je to posao, hrvatski film bi bilo puno lakše igodnije raditi i bio bi puno uspješniji.
Riječ je o filmu za djecu, no hoće li film moći pogledati i stariji gledatelji?
Moja ideja od prvog trenutka je i bila da Anka bude bajka za djecu i odrasle i da se roditelji ne dosađuju kada dovedu djecu u kino, nego da i oni uživaju gledajući film. I film je najavljen kao bajka za djecu i odrasle. Nakon prvih reakcija mislim da smo u tome i uspjeli i nadam se da će publika ići u kino i da će film biti gledan.
