Božićno doba je ono vrijeme u godini kad se stranci zbliže, obitelji postanu još prisnije i sve je nekako ljepše i bolje nego u stvarnosti. Tako se, ali posve slučajno, dogodilo i da vijećnici šibenske opozicije pruže jedni drugima ruku prijateljstva… Jer, kako drukčije objasniti da su ultradesni Hrastovac Cincin i lijevi Šupe ‘sjeli’ za isti stol. To je ta božićna magija.
Krenulo je burno, uz petarde koje su sijevale iz usta SDP-vca Šupe, ogorčenog zbog toga što poslovično mirni predsjednik gradskog parlamenta Zlatović nije dao riječ zanesenom Mostovcu Glavašu. Dogovor je pao – svi napuštaju sjednicu Gradskog vijeća. Nakon što je Petrinina bombarderka Iris Ukić Kotarac bombastično pozvala Šibenčane da navuku žute prsluke, svi skupa su otišli na kuhano vino i kobasice u đardin. Kao što priliči pravoj božićnoj ‘koaliciji’ koja to zapravo nije.
Tjedan dana poslije tiho je stigao e-mail na šibenske redakcije naslovljen ‘Ši oporba zajedno’ u kojem je najavljen pohod na gradsku upravu. Naime, kap koja je prelila čašu bilo je Zlatovićevo oduzimanje riječi Glavašu, ali i prekratak ‘aktualac’.
Skupila se tako oporbena svita ispred gradske uprave, potpisivala svoj zahtjev za neograničenim ‘aktualcem’, ali i mogućnošću replike. Zapravo traže model aktualnog prijepodneva u Saboru, svojih pet minuta jer, budimo realni, svaki izlazak vijećnika za govornicu nije postavljanje pitanja, već mini politička kampanja… I tako bezbroj puta. Ne može – rekao je HDZ prije skoro pola godine.
Stigli vijećnici, nasmiješeni, dobrog duha, ogrnuti šalovima, okupljeni, kad ono bingo – gradska pisarnica ne radi jer su ljudi na pauzi. Greška u koracima vladajućih.
Pjongjang kakav je nekoć bio
Pressica. Čeka se točno 11 sati. Odbrojava, štoviše. Dok jedni sjede, drugi stoje, a ‘nevidljivom rukom’ im rukovodi Šupe. Doktor Glavaš vadi papir. Ovoga puta efektno pozdravlja susjedne gradove iz Sjeverne Koreje, iz grada Pjongjanga gdje se oni bore za demokraciju.
Šupe proziva Ukić Kotarac. ‘Ako gradonačelnik tvrdi da imamo gospodarski i turistički uzlet, onda nema razloga da ne onemogući uzlet demokracije’, poentira staloženo Ukić Kotarac.
Bio je vidno zadovoljan neformalni vođa božićnog ustanka, Joško Šupe, koji se iz udarne igle šibenske ljevice prometnuo, paradoksalno, i u vođu desnice jer pod njegovim protektoratom su i odnedavno Hrastovci i Mostovci… I dobro Šupe zasad manevrira svim tim ego figurama. Pametno, ne stavljajući sebe ispred njih. Baš u božićnom duhu…
Prijestolnica kompromisa, ali oporbe
A poznato je da politika i Božić u Hrvatskoj imaju mnogo toga zajedničkog. Pa na snazi nam je, doduše izmijenjeni, Božićni Ustav iz 1990. godine. Koji je sastavio Šeks. Također, u svojoj božićnoj poruci kardinal Bozanić je 1997. godine zavapio o poznatom ‘grijehu struktura’ tadašnje HDZ-ove vrhuške. Jesu li lokalni HDZ-ovci pogriješili kada su ‘oduzeli’ pravo glasa oporbi koja se revoltirana okupila prvi put u povijesti? I to u prijestolnici kompromisa, kako Šibeniku tepaju nacionalni mediji. Nisu.
Jer su se oporbeni vijećnici okupili zato što znaju da pojedinačno ne vrijede puno na političkom tržištu. HDZ ima svojih 13 ruku i komfornu situaciju da ‘kupi’ nekoliko vijećnika na tržištu. Hoćeš mlade, stare, zavisne, nezavisne, lijeve, desne… Svjesni su toga i oporbenjaci pa ‘grmljavinom’, onom s aktualca, nude svoje usluge, kao opozicija ili buduća pozicija.
Okupljanje oporbe pred Božić 2018. godine je čisto uzročno-posljedična veza. Baš kao iz povijesnih udžbenika. Opozicija, dakle, nikad nije bila jedinstvena, ali ni HDZ nikad nije imao apsolutnu većinu u Gradskom vijeću. Za sve postoji prvi put u mladoj šibenskoj demokraciji.
I tako dolazimo do sukusa svega – instant odluka u instant vremenima instant božićne ‘koalicije’. U toj riječi ‘instant’ možda se i krije kvaka. Sve što je instant brzo zaključa, obično je lošeg okusa i lako se kvari…
