Obitelj Markoš iz Pađena bavi se stočarsvom i mljekarstvom, a prije nekoliko mjeseci otvorili su kušaonicu sira. U ovom obiteljskom poslu zna se što je čija obaveza, a mnogi se iznenade kad dođu, vide da svi imaju manje od 30 godina i žive i rade na selu. Iako život u gradu ima svojih prednosti, poglavito kad govorimo o sadržaju, život na selu ne bi mijenjali, kaže nam Maja Markoš koja nam je otkrila kako su odlučili pokrenuti ovaj posao i otvoriti kušaonicu sira.
– Prvobitno je suprugova obitelj imala dvije krave i prodavala mlijeko i basu na kućnom pragu, za svoje potrebe, dok je suprug bio u Njemačkoj. Međutim, tamo se nije pronašao, te se odlučio vratiti u svoju kuću, na selo. Ubrzo je vidio da bi se moga početi baviti sirarstvom te je novac uložio u siranu i stoku i povećao obujam posla koji su pokrenuli svekar i svekrva. Nedavno smo otvorili kušaonicu sira i ta priča je zamišljena kao logični slijed aktivnosti na našem imanju, od ispaše i kravica, preko proizvodnje u sirani, pa do kušaone. Objekat smo sagradili uz pomoć EU fondova, a uz to smo dobili i gospodarsko vozilo. Turistima nudimo obilazak imanja i degustaciju sireva u kušaonici uz kratku prezentaciju o načinu pravljenja svake vrste sira – objašnjava nam.
Iako je u Hrvatskoj uvriježeno mišljenje da turisti idu samo na more, taj trend se posljednjih godina mijenja i sve je više onih koji obilaze i kontinentalni dio. Kako strani, tako i domaći.
– Znamo da turisti, pored mora, vole obići i kontinentalni dio zemlje, upoznati se sa kulturom i tradicijom nekog naroda. Tu spadamo i mi sa kušaonicom, ali i svi drugi koji misle da bi njihov proizvod ili usluga bili dobri i zanimljivi za turiste. Dalmacija je jako bogata, kako obalom, tako i tradicijom, hranom, velikodušnim ljudima i domaćinima, i turisti to obožavaju- priča nam Maja.
Biti sam svoj gazda i poduzetnik u današnje vrijeme izazovno je, ali kako su u ovom poslu dugo, za njih jedino i ima smisla kad rade za sebe.
– Odmora nema, radi se od ujutru do mraka, ali nema ni stresa kao kad radiš za nekoga. Sami sebi tempiramo vrijeme za pauzu i vrijeme za rad u tijeku dana. Što se tiče pomoći, ima je naravno. Od države to su poticaji, a Županija organizira natječaje, samo treba pratiti i biti u toku. Mi smo baš prošli nedavno jedan, pa ćemo od tih sredstava kupiti neke stvari koje su nam neophodne za siranu i kušaonu – otkriva nam.
Posao na imanju podijelili su tako da svatko radi ono čemu je privržen i što ga zanima, a da opet od toga može i živjeti.
– Suprugov brat je sa svojom obitelji došao prije godinu dana iz Njemačke i pridružio se obiteljskom poslu. On se bavi kravama i mehanizacijom, suprug siranom, a ja kušaonicom. U biti mi smo dvije obitelji koje zajedno funkcioniraju i rade.
Kušaonicu su otvorili prije nekoliko mjeseci, u posebno osjetljivom razdoblju i, kako nam Maja otkriva, korona je dosta toga poremetila.
– Sve nas je poremetila ova korona, sezona tek sada počinje. Ima interesa, oglašavamo se i putem društvenih mreža, a surađujemo i sa turističkim agencijama. Zadovoljni smo za sada. Nemamo nekih velikih planova, kod nas to ide spontano. Najbitnije je, što se kaže, da smo zdravi i na okupu – kaže nam.
Mnogi se iznenade kad dođu u Pađene i vide da svi koji rade i žive na selu imaju manje od 30 godina, priča nam, ali Maja misli da su prednosti sela ipak puno veće od onih koje nudi grad.
– Gradovi su puni, a sela prazna, iako imaju pregršt mogućnosti. Naravno da nam nedostaje sadržaja i aktivnosti koje nudi grad, ali uvijek postoji i druga strana. Ja sam došla iz Beograda, grada koji ima oko dva milijuna stanovnikai osobno mislim kad se sve stavi na vagu, prednosti sela su neosporive. Mirniji život, puno više vremena za djecu i porodicu, prekrasna priroda, čista voda, rijeke, čisti zrak, ma dan duže traje! Jedini izazov života na selu je što mi koji ovako razmišljamo smo u manjini, voljela bih da nas ima više. Za odrastanje svoje djece odabrala sam selo, baš iz gore navedenih razloga. A ako nam nedostaje gužve, grad nam nije daleko – objašnjava.
