Doktor znanosti Goran Mihelčić, znanstveni suradnik Zavoda za istraživanje mora i okoliša Instituta ‘Ruđer Bošković’, voditelj njihove postaje na Martinskoj, prošlog je tjedna prisegnuo za člana šibenskog Gradskog vijeća. Kao slijedeći na Nezavisnoj listi Zlatka Štrbinića, zamijenio je nositelja liste nakon što se ovaj učlanio u SDP.
Kako ćete raspravljati i glasati na Gradskom vijeću, po svojoj savjesti ili morate nekoga slušati? Nije mi jasno kome vi sada zapravo odgovarate. Pitam vas to zbog shizofrene situacije u kojoj je u Gradsko vijeće ušla Nezavisna lista Zlatka Štrbinića, u naravi Šibenski građanski forum, da bi Štrbinić poslije prešao u SDP, a vi ušli umjesto njega.
ŠGF je udruga građana, s tim da kroz ŠGF na razvoj Šibenika mogu utjecati i članovi drugih stranaka. Ako netko u SDP-u, recimo, zbog stranačke stege ne može dati neki prijedlog, može ga reći nama. Odluke u ŠGF-u donose se kroz razgovore, argumentirano i ne postoji nitko čija je odluka konačna i tko će nam reći ‘ne smijete ovo ili ono, zbog političke trgovine ili mogućeg sukoba sa ljevicom ili desnicom’. Ako toga bude, odmah ću izaći iz Foruma. Odlučivat ću isključivo po svojoj savjesti i kroz razgovore s prijateljima iz ŠGF-a.
ŠGF je udruga građana koja se po zakonu ne smije kandidirati na izborima, pa se umjesto nje kandidirala Štrbinićeva Nezavisna lista, kojoj mišljenja mogu kreirati članovi drugih stranaka. Na kraju krajeva, imate u ŠGF-u utjecajnih članova drugih stranaka, posebno HSLS-a. Nije li to moralno upitno?
Kad smo se sastali prvi puta, tri mjeseca prije izbora, nismo imali niti jedan pravni akt na temelju kojega bi mogli kao ŠGF izaći na izbore. Tek nakon izbora smo se pravno registrirali, a od početka smo zagovarali da nikome ne smeta ako je netko u nekoj političkoj stranci. Mi se isključivo koncentriramo na razvojne projekte grada Šibenika.
PROMJENE MOGUĆE SAMO KROZ POLITIKU
Mislite li da je Zlatko Štrbinić svojim prelaskom u SDP iznevjerio povjerenje birača koji su glasali za njegovu nezavisnu listu? Je li to bio moralan potez?
Ništa tu nije nemoralno. Zašto Šona ne bi bio u SDP-u?
Možda zato što birači koji su glasali za njegovu nezavisnu listu nisu imali namjeru glasati za SDP.
Jesu li ljudi zbunjeni ili ne, i slažu li se s našim načinom djelovanja, znat ćemo za godinu i pol dana, kad budu lokalni izbori. Ići ćemo kao ŠGF i na listi neće biti nikoga tko je član neke stranke. Rezultat će pokazati jesu li ljudi shvatili tko smo i što radimo.
Prije par godina u ovim novinama ste izjavili kako je Šibenik jedan od najzaostalijih gradova u Hrvatskoj, da se ne može profitirati ako nisi član vladajuće stranke i kako je to sve skupa jadno. Jeste li u međuvremenu promijenili mišljenje?
I dalje tako mislim. Ako imate ne znam kako dobru ideju, i ako ste u opozicijskoj stranci ili se ne slažete s vladajućom strankom, ta se ideja odmah odbacuje. Jedino kroz politiku, kroz sudjelovanje u vlasti, može se nešto promijeniti.
ČLAN NADZORNOG ODBORA TEF-a
Želim vjerovati da kada ste spomenuli kako se ne može profitirati ako nisi uz vlast, niste mislili na osobnu dobit. Međutim, nešto sitno ste profitirali i prije nego što se postali gradski vijećnik. Već dvije godine ste član Nadzornog odbora TEF-a. Jeste li uspjeli utjecati na neke procese?
Naravno da jesam. Napravili smo sve ono što se nije napravilo u zadnjih petnaest godina. U ove dvije godine praktički je došlo do završetka sanacije. Ako riješimo neke administrativne probleme, kroz koji mjesec će područje TEF-a biti potpuno očišćeno i od troske i od opasnog otpada.
Kako mislite da će biti potpuno očišćeno? To je nešto novo? Prvi put čujem da će se to dogoditi u idućih nekoliko mjeseci.
Da TEF nije morao raskinuti ugovor s tvrtkom Sirovina, koja je trebala zbrinuti opasni otpad, imali smo projekciju da bi prostor TEF-a do sljedećeg ljeta mogao biti potpuno čist. Kao što znate, TEF je imao ugovor s MLM grupom i podugovore s tvrtkama Sirovina i Kalun. Nakon što su otkrivene neke nepravilnosti u poslovanju i nakon što je ‘pao’ Mladineo, bivši direktor Fonda za zaštitu okoliša, ‘pala’ je i firma Sirovina i sada moramo naći novog koncesionara.
Međutim, nije se javila niti jedna tvrtka koja bi za novac koji se nudi bila voljna dovršiti sanaciju.
Tako je. Tražilo se preko 5 milijuna kuna koje Grad i TEF nemaju. Obratili smo se Fondu ali oni ne žele uplatiti novac, iako bi trebali participirati u zbrinjavanju tog otpada. Sad je to u fazi rješavanja. Siguran sam da će to direktor Šakić riješiti. Mi kao Nadzorni odbor samo nadziremo njegov rad.
MLJEVENJE TROSKE
Prije nego li ste postavljeni za člana Nadzornog odbora, govorili ste kako je suludo mehaničku preradu i razgradnju mangana raditi na otvorenome, a poslije vas je Frane Štimac kritizirao da ste utihnuli i da dozvoljavate drobljenje troske na otvorenom. Je li jedno s drugim bilo u korelaciji?
Utihnuo sam zato što se to tamo prestalo raditi. Mi smo digli frku u ono vrijeme kada se troska mljela. Poslije su gradonačelnik i državna inspekcija zaštite okoliša zabranili preradu troske u krugu tvornice, znači ispunili su ono što smo tražili.
Direktor TEF-a kaže kako nikad nećemo saznati je li taj postupak bio štetan ili ne. Ima li načina da se sazna je li mehanička prerada troske na otvorenom naštetila zdravlju Šibenčana, osim da ljudi počnu obolijevati ili umirati?
Mljevenjem troske oslobađaju se teški metali koji se izdižu u zrak i bura je nosila te metale prema gradu, ljudi su to udisali. Predlagao sam da se postave četiri mjerne stanice, tzv. trapovi za nakupljanje atmosferskih taložina i da se vidi kolike su količine metala oslobođene, kolike su koncentracije u kojem dijelu grada izmjerene i na taj način bi se moglo sa sigurnošću reći ‘da, ovo područje je zagađeno’.
Dobro, ali možemo li u ovom trenutku znati je li bilo nekih štetnih posljedica zbog mljevenja troske na otvorenom?
Možemo znati. Oslobođene čestice neko vrijeme ostaju u atmosferi i onda se talože. Uzimanjem uzoraka tla, kroz dubinski profil od desetak do dvadeset centimetara mogu se mjeriti koncentracije svih metala otpuštenih u atmosferu i vidjeti u kojem je trenutku, na kojoj dubini istaloženo koliko metala. Odredi se jedna mreža postaja uzorkovanja po gradu, izmjere se koncentracije metala i kažemo gdje je u granicama normale, gdje je povišena koncentracija, a gdje je zagađeno. Dakle, šteta se može utvrditi.
Evo, sad imate priliku kao gradski vijećnik to predložiti. Sada ste, kako se ono kaže, bliže oltaru.
Naravno da sam došao u Vijeće da reagiram, a ne da šutim.
Mislite li da bi oni koji su dozvolili mljevenje troske trebali odgovarati dokaže li se da je bilo štete po zdravlje ljudi? Ti ljudi u gradskoj upravi imaju imena i prezimena.
Ako se dokaže, naravno da bi trebali odgovarati oni koji su dozvolili da se to radi ili onaj koji je to radio na crno. Ako je MLM grupa to radila na svoju ruku, onda bi oni trebali odgovarati. Ako je došlo do incidenta, netko je za to kriv. Treba se napraviti studija. Bez izmjerenih koncentracija i drugih elementarnih pokazatelja kao znanstvenik ne želim ni pretpostavljati, a kamoli tvrditi da se nešto dogodilo.
EKOCID NA ZMAJEVOM JEZERU
Čini mi se da ste se malo smekšali u nastupu. Prije mjesec dana kada se u rogozničkom Zmajevo jezeru dogodilo oslobađanje sumpora i pomor rekli ste u ovim novinama kako se to možda događa zbog miniranja, a možda je u pitanju prirodni fenomen. Međutim, prije nekoliko godina, eksplicitno ste prozvali Franu Pašalića da je, minirajući teren oko jezera kada se gradila marina, potakao ekološki incident. Otkud ta promjena?
Nisam se smekšao. Magistarski rad na temu Zmajevog jezera počeo sam raditi ’91. godine, kada se nije ni počela graditi marina. Svi elaborati koji su tada napravljeni govorili su kako je nedopustivo da se marina gradi u uvali Soline, gdje je danas. Međutim, to je bila ’91. godina, praktički je bilo bezvlašće. Napravili smo elaborat koji je izašao ’92. godine, a ja sam ’94. godine magistrirao. To je jezero prirodni fenomen, laboratorij u prirodi, i zatražili smo da se za njega proglasi neki od režima zaštite. Pašalić se u međuvremenu širio. Nije više samo radio marinu, nego i apartmane, i praktički je došao do ruba jezera. Tamo je minirao, a neposredno nakon miniranja jezero se zabijelio. Protreslo se tlo, voda se počela dizati, potrošila sav kisik do vrha, nastale su kemijske reakcije, došlo je do redoks procesa u kojima je oslobođen elementni sumpor, potrošio kisik, i naravno da je došlo do pomora.
Je li miniranje uzrok ovoga što se dogodilo prije mjesec dana?
Ne znam je li bilo nekog novog miniranja. Jezero se moglo zabijeliti i zbog cvata fitoplanktona, a postoji i teorija da kod suhih i izuzetno hladnih zima, gornji sloj oteža zbog evaporacije i hlađenja čime mu se poveća salinitet i specifična težina, zbog čega voda postane teža i počne tonuti, te sama istiskuje onu ispod, čime dolazi do već spomenutih kemijskih reakcija.
NEISKORIŠTENI POTENCIJALI PELOIDA
Pisali ste disertaciju na temu peloida u mulju u Morinjskom zaljevu. Institut ‘Ruđer Bošković’ istraživao je peloide par godina. Jeste li uspjeli dokazati da je mulj ljekovit?
Jesmo, u suradnji s primarijusom Ivaniševićem sa Medicinskog fakulteta. Napravili smo analize i ustanovili da su ti peloidi najkvalitetniji koji su ikad pronađeni na Jadranu. To je bilo negdje oko 2000. godine. Onda je Grad Šibenik tražio da izradimo neke dodatne analize. Angažirali su Institut Ruđer Bošković da napravimo tri elaborata i mi smo u tri do četiri godine to i napravili.
Dokazali ste da su peloidi iz Morinjskog zaljeva primjenjivi u zdravstveno-turističke svrhe, a nije se dogodilo ništa?
Nije se dogodilo ništa pozitivno za Šibenik, samo za ove divlje eksploatatore koji tamo dođu kamionima, trpaju te peloide i voze ih tko zna gdje. Preko ljeta ljudi tamo dođu i sami se mažu, što može biti opasno. Ljudi mogu i umrijeti. To je kao i svaki lijek, ako te boli glava ne možeš popiti deset kafetina. Ljudi se namažu i izvale se na sunce, gdje je temperatura 45-50 stupnjeva. Crna boja mulja privlači toplinu, ljudi leže i temperatura tijela se digne na preko 40 stupnjeva. Mogu dobiti moždani i srčani udar, jer ne znaju što rade. Peloidi se koriste isključivo pod liječničkim nadzorom. Bio sam u Turskoj i u jednoj poliklinici u Italiji i vidio kako se to primjenjuje. To su ogromne bolnice i ogromne zarade.
Tko je kriv što se u Morinju još uvijek ne eksploatiraju peloidi i što tamo nemamo vrhunski zdravstveni turizam? Kako to da tamo već nisu niknula dva hotela, specijalizirana bolnica i da Šibenik masno zarađuje od ljekovitog blata?
To i ja sebe pitam. Znam da se to može napraviti. To radi cijeli svijet. Kad idem negdje na simpozij, ljudi me pitaju zašto vi to ne eksploatirate. Mene je sram reći, jer ne znam.
Zbog nečije gluposti?
Zbog nesposobnosti političara, onih koji bi trebali donijeti prostorni plan i jedan dio Morinjskog zaljeva proglasiti područjem gdje će se razvijati isključivo zdravstveni turizam. I onda raspisati natječaj za koncesiju. Netko će uletjeti, kapital će doći. Ne mora to napraviti Grad Šibenik.
PURIFIKACIJSKI CENTAR
Umjesto zdravstvenog turizma u Morinju, naše vlasti odlučile su se za golf na Oštrici. Šibenski građanski forum žestoki je protivnik te ideje. Kako vi kao geolog gledate na tu problematiku? Ima li ta ideja uopće smisla?
Za mene je to suluda ideja, tu nema nikakve dileme. To područje je zaštićeno i nema nikakvog smisla da se ta zaštita skida kako bi se tamo nešto gradilo. Smiješno mi je, uopće, da se uz more radi golf teren, jer postoji dosta nenaseljenog prostora gdje se može razvijati takav turizam. Međutim, nije tu stvar golfa. Tu se radi o apartmanizaciji. Napravi se golf teren, a oko njega cijeli jedan grad. To je samo pokriće za apartmanizaciju obale. To je zastrašujuće i to ne smijemo dozvoliti.
Kada se raspravljalo o prostornom planu županije, potencirano je i pitanje purifikacijskog centru za školjke na Martinskoj. Bi li vam smetao purifikacijski centar u susjedstvu postaje?
Mislim da se purifikacijski centar mora napraviti. Ljudi su dobili koncesije, uložili novac, napravili uzgajališta i kad počnu vrijediti zakoni Europske Unije neće moći prodavati školjke ako nisu purificirane, ako ne prođu proceduru čišćenja i dobiju certifikat da su zdrave, da mogu ići na tržište. Ne vidim razloga zašto se ne bi napravio purifikacijski centar i to tamo gdje školjkarima najviše odgovora.
Protiv purifikacijskog centra na Martinskoj najviše se bunilo Društvo arhitekata, tvrdeći da će narušiti vizuru grada.
Ekoloških zapreka nema. Nisam arhitekt i ne mogu s njima ulaziti u raspravu o vizuri grada, ali onaj tko kaže da bi purifikacijski centar narušio vizuru grada ne zna kako izgleda purifikacijski centar i što je to zapravo. To je jedan stroj veličine nekoliko metara.
Spominje se, međutim, industrijski pogon i pretpostavljam da ljudi odmah imaju u glavi pogon bivše TLM-ove elektrolize.
Ma kakav pogon. Purifikacijski centar može se smjestiti u kontejner i što se mene osobno tiče, on može biti dio Instituta ‘Ruđer Bošković’
