Saborski zastupnik, član Predsjedništva SDP-a, povjerenik za županijsku organizaciju i predsjednik gradske organizacije SDP-a. Sve te funkcije obnaša Franko Vidović. Koliko uspješno? Rezultat na lokalnim izborima rekao je sve…
Dva vijećnika SDP-a u Gradskom vijeću, Josip Živković i Mia Matić, te dva u županijskoj Skupštini, osobno Franko Vidović i Anita Jakšić. Tek 27 posto Josipa Živkovića u drugom krugu, kao i 27 posto Franka Vidovića u srazu s Goranom Paukom. Dakle, u drugom krugu najlošiji SDP-ov rezultat u svim hrvatskim gradovima.
A samo četiri godine ranije situacija je bila bitno drugačija. Samo 420 glasova nedostajalo je Anti Županoviću za pobjedu, a Pauk je strahovao od, tada ne baš istaknute, SDP-ovke Anite Bare koja u ‘HDZ-ovom bastionu’ dohvatila čak 44 posto.
Što se promijenilo u četiri godine?
Prvo su SDP-ovci išli na unutarstranačke izbore na kojima je u prvom krugu iznenađujuće umalo pobijedio Željko Vujin. Dobio je 166 glasova naspram Vidovićevih 129 glasova i tada su SDP-ovi članovi zadnji put pokazali zube svom vođi. Samo tjedan dana poslije, Frankovi emisari učinili su ono što se tada činilo nemoguće. Agitiranjem su uvjerili članstvo da je upravo Vidović najbolji izbor.
U međuvremenu je Vidović djelovao kao šef gradske organizacije i saborski zastupnik, ali i član Odbora za ratne veterane Hrvatskog sabora.
I tad se dogodila Savska.
Đuro Glogoški i Josip Klemm nezakonito postavljaju šator u Savskoj 66 ispred Ministarstva branitelja tražeći ostavku ministra Predraga Freda Matića. Branitelji u Savskoj u početku ni sa kim nisu htjeli razgovarati iz Milanovićeve Vlade da bi tu kao spasonosno rješenje došao Franko Vidović. ‘Uno di noi’, rekli bi u navijačkim krugovima. Veteran je Domovinskog rata i vrlo brzo postaje tampon zona između Savske i Markova trga.
Polako počinje Vidovićeva fiksacija na Zagreb i ideja da može više i bolje od lokalne politike. Pojavljuje se u nacionalnim medijima, udarnim emisijama, pita ga se za mišljenje u krizi koja je trajala ravnih 555 dana.
Jedno vrijeme, u slučaju SDP-ove pobjede na parlamentarnim izborima, ozbiljno ga se razmatralo i za novog ministra branitelja.
U tom vremenu šibensku gradsku organizaciju prepustio je samoj sebi. Nije bilo prave ni artikulirane poruke što SDP može i kako i s kime napasti HDZ. Osim sporadičnih izljeva u Gradskom vijeću, Ivana Rajića i Joška Šupe, koji je nerijetko trpio ‘ad hominem’ napade od svojih političkih suparnika.
Milanović gubi izbore, prvo od tvrdog Karamarka, potom od umjerenog Plenkovića. Bivši šef SDP-a je u pokušaju ulaska u desni korpus, izgubio vjerodostojnost i pokušao postati veći papa od pape.
Ako i je dobio glasove desnice, definitivno je izgubio svoje.
I upravo je Vidović na lokalnoj razini upotrijebio Milanovićev neuspješni recept. Nakon što je, vidjevši da u anketama za šibenskog gradonačelnika stoji prilično loše, pobjegao u bitku za županiju jer bi mu poraz politički manje štetio, kao kandidata je istaknuo Josipa Živkovića. Nekoć člana HDZ-a.
Dodatno je ojačao desnicu HDZ-ovim disidentom Antonom Dobrom Tašom koji je trebao penetrirati u desni biračko tijelo. No, ne da nije penetrirao, već je, kako je vidljivo, lijeve glasače ostavio doma pa je Željko Burić zamalo odnio pobjedu u prvom krugu.
Desni eksperiment nije uspio. Dapače, bio je katastrofalan pa Vidović u izbornoj noći poručuje kako odlazi iz lokalne politike. Tako je osujetio ono što ga defintivno čeka, barem u lokalnim okvirima. Svoju političku smrt.
Međutim, danas sve u državi miriše na izvanredne izbore.
Osim HDZ-u izbori, koliko god nevjerojatno zvučalo odgovaraju Vidoviću i stranačkom mu šefu Beri. Jednostavno je. Dođe li do parlamentarnih, unutarstranački izbori neće se održati. Naime, prije čistki, Bernardić i njegovi poslušnici sastavljat će liste za Sabor rješavajući se svih oponenata iz proteklih mjeseci od Miranda Mrsića, Milanke Opačić, Ranka Ostojića i ostalih.
Među njima, gotovo sigurno bit će i Ivan Klarin koji otvoreno traži Bernardićevu ostavku, a Vidovića krivi za neuspjeh na lokalnim izborima. Zbog toga je izvjesno da će Vidović postići svoj cilj i koordinirati devetom izbornom jedinicom te osigurati za sebe prolazno mjesto svjesan da situacija za SDP nimalo nije dobra, što su, uostalom, pokazali i lokalni izbori.
Nije zato slučajno na svom Facebooku jučer čestitao HNS-u što je odbio podržati HDZ u Vladi, odnosno Saboru. ‘HNS se pokazao kao lojalan partner. Nisu željeli trgovati povjerenjem koje su dobili na listi Narodne koalicije. Palac gore!’, napisao je Vidović otvoreno priželjkujući izbore čime je zaigrao na zadnju kartu koja mu je ostala.
A SDP…?
(Goran Pauk, Ksenija Bilan)
