Knin je danas s blizu 42 stupnja u podne doslovno ključao, no zanimljivo je da su kninske ulice bile prilično pune za gradić veličine desetak tisuća stanovnika. Mladi ljudi, policajci, vojnici, stranci, svi su danas bili vani jer sutra je proslava 22. obljetnice Oluje, odnosno dana kada je Hrvatska postala slobodna zemlja.
Sam izlazak na ulicu iz klimatiziranog auta bio je pomalo traumatično iskustvo. Užareni asfalt odjednom je pokazao svu ‘raskoš’ kninske skoro pa opjevane vrućine. Nakon dočekivanja premijera Andreja Plenković, prošetali smo ulicom. Nije baš ugodno, ali Kninjani su navikli.
San (kninske) ljetne noći
Dobacujemo skupini mladića da daju izjavu Šibenskom portalu. Ne daju, kažu. Ne vole medije. Ali, zato par metara dalje srećemo Tatjanu, simpatičnu sredovječnu ženu kojoj nije problem reći kako dobro podnosi vrućinu jer – noću dobro spava.
– Ma sad je više od 40 u zraku, ali mora se živjeti. Svi smo navikli. U ovo doba godine normalno je ‘pakleno’ stanje u Kninu. Svi čekamo vikend pa odemo na kupanje u Vodice, i na Rezalište – kaže nam Tatjana koja je ipak požurila kući jer nije preporučljivo biti na suncu bez nekog pokrivala za glavu.
Knin je pun policajaca koji su osiguravali Plenkovića, ali i vojske jer je u tom gradu stacionirana jedna motorizirana hrvatska brigada. Mladi muškarci u vojnim odorama pomalo su zaboravljen prizor u većim hrvatskim gradovima i podsjećaju na neka davna vremena.
Prelazimo cestu, pitamo ljude kako im je. Svima dobro. Malo vruće, ali preživi se. Većina ljudi su neki službenici koji, kažu, ne smiju govoriti, ali sa smiješkom pričaju s nama. Neslužbeno.
Dolazimo do štanda gdje dvoje ljudi ‘divani’. Malo skrećemo s teme i ne pričamo o vremenu, već o sutrašnjoj proslavi Oluje. Thompson ili Prljavci? Ivici Hozmecu iz Dugog Sela je svejedno. On je tu da bi prodao slatkiše…
– Deset godina dolazim tu na Oluju. Malo radimo, da se hvalimo, nemamo s čime. Sve je muka prijatelju. Kasno počinje, a kratko traje. Thompson nije presudan da bi ljudi došli – priča nam Ivica.
Kad nema Thompsona, i Prljavci su dobri
Ulazimo u kafić u blizini bine. Ako klima radi, mi je ne osjetimo. Kafana je poluprazna, ali na šanku srećemo ‘željezničara’ koji pije kavu i veliku čašu vode punu leda. Knin je ipak nekoć davno bio veliko željezničko sjecište. Pa i Arsen je pjevao o tome…
– Ma i Prljavo kazalište je dobro. Barem meni više odgovara taj tip muzike. Je li vruće? Ma je, ali mora se izdržati – veli Tomo iz Drniša, koji svakodnevno putuje u Knin.
Radnike zaustavljamo dok slažu binu za sutrašnji spektakl. Spominjemo im 40 stupnjeva. Oni nam kažu da je tako u hladu, ali na suncu je barem 50. Mnogi od njih bi spas potražili u obližnjoj fontani, ali ipak je radno vrijeme…
Da je meni u životu dobit sedmicu na lotu…
Vidimo da Knin ima ured turističke zajednice. Unutra je mlada plavokosa djevojka koja nas pita hoćemo li vode. Sjedamo malo u udobnu fotelju i započinjemo razgovor. Cura se zove Franka, ima dvadesetak godina i živi u Kninu. Ovo joj je sezonski posao…
– Ma u Kninu nema ničega. Posebno sada ljeti. Da znate samo koliko je mladih ljudi otišlo iz ovog grada. Evo, kad dobijem ‘jackpot’, uložit ću u bazene, da se ljudi imaju gdje ljeti kupati – iskreno će mlada Kninjanka.
Dobro je, dodaje, samo onima koji su zaposleni u državnim firmama. Svi ostali bježe glavom bez obzira. Ona studira i jednog dana želi postati glavna medicinska sestra. Njoj je u Kninu lijepo, bez obzira na sve.
Ima li turista, pitamo je. Ujutro, još kako-tako, ali navečer nikoga nema.
Ali zato će sutra biti spektakl za vrijeme proslave. Franka nam potvrđuje priču, ali misli da će biti manje ljudi jer nema Thompsona.
– Ove dvije godine za Oluju je u Kninu bio mravinjak. Doslovno nisi mogao proći. Sutra? Bit će ljudi, ali ne toliko. Svakako, doći će mladi iz svih krajeva i dobra zabava je zagarantirana – veli nam Franka. Pitamo je za sliku. Nevoljko pristaje, ali spretno se namješta pred objektiv.
(Raz)jedinstvo u Kninu
Dolazimo do drugog kafića gdje srećemo jednog Vodičanina. Ćakulamo s njime i pitamo ga što radi u Kraljevskom Gradu.
– Došao sam vidjeti kako teku pripreme za Oluju – mrko nam odgovara.
Nema Thompsona. Smeta li vam to, ne možemo, a da ne upitamo.
– Ma… Razjedinili su nas. To im je bio cilj – ističe Vodičanin i odlazi.
