SDP-ovac Franko Vidović počeo je svoj četvrti mandat, računajući i onaj prekinuti, u Hrvatskom saboru čime i on pomalo postaje veteran. Jeli još uvijek razočaran, kakvo je stanje unutar stranke uoči unutarstranačkih izbora, o stanju u šibensko-kninskom SDP-u i procjenama rezultata lokalnih izbora sljedeće godine odgovorio je u razgovoru za Šibenski portal, nekoliko dana nakon što je prisegnuo za novi saziv.
Sada, nakon što je prošlo tri tjedna od parlamentarnih izbora jeste li i dalje razočarani i ovako s vremenskim odmakom, što mislite kolika je krivnja na biračima koje ste na naki način prozvali napisavši da im je očito dobro, a kolika na SDP-u?
Želim se zahvaliti svim biračima koji su izašli na izbore i posebno onima koji su svoj glas dali listi Restart koalicije i meni osobno. Želim se zahvaliti i onim biračima koji nisu konzumirali svoje biračko pravo jer i to govori o stanju u državi.
Ne krivim birače i nikad nisam. Moja izjava je očito krivo shvaćena jer sam zapravo govorio o odazivu na izbore. Ako je odaziv 46 posto, to znači da nismo pogodili probleme naših birača niti kreirali poruke koje će ih motivirati i oni su zbog toga ostali kod kuće. Isto tako, razlog slabog izlaska birača može biti i da su zadovoljni postojećom situacijom pa da zbog toga nisu izišli na izbore. I nema tu razočarenja niti bilo kakve druge emocije. Posebno nema krivnje u odnosu na birače! To je jednostavno činjenično stanje. Naše razočarenje može biti usmjereno isključivo prema odnosima unutar SDPa, a što je jedan od bitnih faktora ovog rezultata.
Mnogi analitičari, ali i javnost koja pozornije prati hrvatsku političku scenu, za neuspjeh kakav se ipak nije očekivao, krivi upravo Davora Bernardića koji je nakon izbora odstupio s dužnosti predsjednika SDP-a. Čini se da upravo njega birači nisu htjeli za premijera i da bi po nekima SDP puno bolje prošao da je kandidat bio neki drugi istaknuti član stranke.
Sami ste rekli, za neuspjeh kakav se ipak nije očekivao! I to puno govori! Davor Bernardić je predsjednik SDP-a koji je izabran velikom većinom, s gotovo 70 posto glasova članstva u stranci. Jednom smo pokušali i to 2007. godine ići na izbore s praktički dva lidera. To nije završilo dobro za nas, ali ni za državu. Predsjednik stranke je zbog niza stvari, zbog utjecaja unutar stranke, zbog medijskog prostora koji dobiva kao predsjednik velike stranke, zbog demokratskih procesa koje pokreće i vodi unutar stranke, ako hoćete zbog kadrovske politike jedini logičan izbor za kandidata za premijera. Druga je stvar što je Bernardić od samog početka dočekan na nož i što je najviše „granatiran“ iz redova vlastite stranke. Često su to bile neutemeljene optužbe, pa i zlonamjerno intonirane i bazirane na principu ‘makni se da prođem’. SDP ima problema i to ne tajimo, ali ti problemi nisu počeli s Davorom Bernardićem i na žalost, neće ni završiti njegovim odlaskom s čelnog mjesta u SDP-u. Ti problemi su podijeljeni u više grupa, na rješive poput financijskih, srednjoročno rješivih kao što su kadrovska pitanja i one teško rješive – međuljudske i kohezivne. Iskreno bih volio da se varam i da me budućnost demantira.
Kako komentirate činjenicu da se predsjednik države i vaš bivši stranački šef Zoran Milanović kojeg ste podržavali do zadnje minute nije pojavio na svečanosti konstituiranja hrvatskog parlamenta. Mislite li da je ipak pretjerao?
Samo kratko. Da ja imam ovlast sazvati konstituirajuću sjednicu Sabora sigurno bih se pojavio na njoj. Iz poštovanja prema instituciji i iz poštovanja prema građanima koji biraju zastupnike u toj instituciji!
Počeli ste svoj treći, odnosno četvrti mandat u Saboru i kao nositelj liste u IX. izbornoj jedinici to ste i očekivali. Ipak, činjenica je da su vas predložili kolege iz Zadarske županije što je odmah izazvalo sumnje u dobre odnose vas i županijskog odnosno šibenskog vodstva odnosno njhovih čelnika Joška Šupe i Tonćija Restovića, ljudi s kojima ste vrlo blisko surađivali i na neki ih način pogurali na vrh.
Svakako se želim zahvaliti onima koji me jesu predložili. Predložile su me i organizacije iz Šibensko kninske županije, ali to nije percipirano od javnosti. Istina je da me Gradski odbor SDP Šibenik nije predložio. Otišla je poruka kakva je otišla. To je politika ljudi koji danas vode organizaciju. Ali politika ne smije biti uskogrudna i podcjenjivačka. Ja bih uvijek podržao čovjeka iz moje sredine, iz mog grada. Sjetite se 2007. kad sam bio predsjednik GO SDP-a Šibenik podržali smo Tonina Piculu za predsjednika SDPH jer ima poveznicu sa Šibenikom, te godine u Sabor je otišla moja tadašnja zamjenica Brankica Crljenko. Uz moju punu potporu! To je razlika između mene i njih!
Ne petljam se u rad lokalnih organizacija, pa ni moje matične. Ni meni se nitko nije petljao dok sam vodio šibenski SDP, mada su neki pokušavali. Mi, na žalost, nemamo dobre odnose i ni to nije tajna, ali ne mojom krivicom. I ovo što vama iznosim do sad nisam nikad komunicirao, ali obzirom da gospoda neprekidno mene javno prozivaju, čak sporeći i kredibilitet glasova koje sam dobio na posljednjim izborima, nemam više pravo na šutnju ni zbog javnosti i građana koji su mi dali svoje povjerenje!
Svi vi koji radite u medijima ste mi svjedoci da nikad nisam nazivao medije, nudio informacije o radu SDP-a u gradu i Županiji, niti iza leđa zivkao članove. Ponašao sam se fer i korektno cijelo ovo vrijeme. Za uzvrat sam dobio nekorektnost. Čak nisam ni dolazio na županijski i gradski odbor jer ne želim autoritetom bivšeg predsjednika docirati i patronizirati sadašnje vodeće ljude. Ako postoji nešto što trebamo raspraviti, možemo to napraviti i u šest očiju. Nisam želio svoje zamjerke na rad iznositi javno, ispred članova GO i ŽO. S druge strane, ne postoji poziv bilo Tončija, bilo Šupe na koji nisam odgovorio. Ja neću, poput njih, prepričavati što sam s kojim razgovarao, jer to nije pristojno i nije ni vjerodostojno. Ali je činjenica da su se obojica prvom zgodom istaknuli baš u onome što sam ih molio da ne rade. A molio sam ih da ne idu u sukob s vrhom stranke jer to nikud ne vodi i najviše šteti stranci lokalno i njima samima. Upravo to su među prvima napravili. Ono što me smeta je što, gotovo četiri godine nakon mog odlaska iz lokalne politike, uporno prozivaju da sam ja rasturio stranku. Ako se vratimo u prošlost onda ćemo lako utvrditi da sam GO SDP Šibenik preuzeo sa stotinjak članova 2006., da sam ga doveo do pobjede na lokalnim izborima 2009., da smo i na tim i na idućim izborima ostvarili nikad veći rezultat za SDP, iako smo na izborima 2013. ostali kratki za 300-400 glasova. Do tad je GO SDP-a narastao na 482 člana. Od tog broja, preko 350 ih je izlazilo na unutarstranačke izbore, dakle bili su aktivni dio stranke. I njih dva su bili dio tog priliva članstva. Sad oni vode te organizacije već 3,5 godine i stanje na razini percepcije građana je loše. Ja sam imao svojih pogrešaka i zato sam otišao s čela stranke. Ali što oni rade već tri godine? Ako si ozbiljan političar ne može tvoja aktivnost na lokalnoj razini ovisiti o tome tko je predsjednik stranke ili član predsjedništva na nacionalnoj razini. Tko im je branio u ove tri godine raditi na jačanju stranke i sad sa respektabilnim organizacijama dočekati lokalne izbore. Vjerujte, da je tako nitko ne bi bio sretniji od mene, takav rad bi i meni olakšao na posljednjim izborima. Ne sastavljanje lista, jer koordinatori ne sastavljaju liste, već to radi predsjednik SDPH temeljem Statuta, a koordinatora eventualno pita za mišljenje, s tim da neki put niti to jer – ne mora! Tako da ni objeda o tome da sam ja sastavljao listu za IX. izbornu jedinicu ne stoji. Upravo suprotno, ja nisam sastavljao listu za IX. izbornu, niti sam sa bilo kim išta dogovarao. To kategorički tvrdim! Jedino sam tražio od Šupe da izvadi potvrdu o nekažnjavanju jer bi bilo prirodno da kao predsjednik ŽO SDP participira na listi. O razlozima njegovog odbijanja mjesta na listi ne želim raspravljati, reći ću samo da sam zbog stranke kad god je trebalo bio i na posljednjim mjestima na listi na regionalnim izborima za Županijsku skupštinu! Ne pada izborna pobjeda nikome u krilo, već je to krvav rad. I čak i kad tako radite nema garancije za pobjedu, a pogotovo ako radite ovako kao oni. Tada ste od uspjeha miljama daleko.
S obzirom na sve, kako sad pomiriti te strasti i najprije izabrati novo vodstvo koje bi se odmah trebalo pripremati za lokalne izbore. Poznato je i da ste zapravo bili protiv izbora u stranci prije nego budu provedeni lokalni izbori kao i da ne želite reći koga biste Vi podržali.
Nisam bio protiv izbora u stranci, nego sam jednu ideju za koju mislim da bi pomogla SDP-u u prevladavanju krize nakon gubitka izbora stavio članovima i javnosti na razmatranje. Nije prošla test javnosti, ali je nisam prešutio nego sam tražio odgovor. To je potpuno legalno i legitimno i u okviru demokratskih procesa. Isto tako, znam i postulat: to što si sam, ne znači da nisi u pravu. U svakom slučaju demokracija je volja većine i nemam problem s tim. A što se tiče podrške nekome od kandidata, bilo bi licemjerno od mene javno izražavati podršku nekome za koga sam digao ruku da ga se suspendira na dvije godine. Ili, podržavati nekoga drugog samo zato jer će se taj suprotstaviti prvome. Nikad nisam gradio svoj politički put na rušenju, a sve greške koje sam na tom putu napravio; napravio sam gradeći, pa čak i jednom pokušavajući spojiti nespojivo. I za to posljednje se mogu ispričati članovima, simpatizerima i biračima SDP-a. To je moj grijeh. Mislim na koaliciju s Antunom Dobrom, mada se ona odvila opet u specifičnim okolnostima! Podržavao sam javno Zorana Milanovića i nakon njegovog odlaska sam podržao Davora Bernardića. Uvijek s idejom boljeg i jačeg SDP-a! Ni više, niti manje!
Po svemu sudeći, Željko Burić tražit će još jedan mandat za gradonačelnika Šibenika. Tko bi mu se, po Vašem mišljenju, iz redova lokalnog SDP-a mogao suprotstaviti.
O tom će odlučiti Gradski odbor i članovi SDP-a Šibenik. Ne ja.
Isti dan birat ćemo i župana. Goran Pauk navodno neće biti kandidat. Već se spekulira s imenom dogradonačelnika Danijela Milete. Koji bi SDP-ovac mogao u tu borbu?
Pa kad već inzistirate, jedini pravi odgovor je da oni koji su gradili organizacije sada trebaju ubirati plodove svog truda. Želim im sreću u tome, trebat će im!
Za kraj, Vaša je kandidatura za gradonačelnika bila očekivana još 2013. godine. Prepustili ste borbu tadašnjem gradonačelniku Anti Županoviću. Žalite li zbog toga i jeste li razmišljali o kandidaturi za gradonačelnika Šibenika u budućnosti, možda već u u svibnju sljedeće godine?
Tempi passati. U situaciji u kojoj sam bio 2013., opet bih isto postupio. Dr. Ante Županović je bio dobar i vjerodostojan izbor. U kombinaciji sa HNS-om kojeg je tad vodio Petar Baranović i SDP-om, doveli smo koaliciju SDP-HNS do pobjede na izborima 2009. Nakon toga, 2012. godine, Ante i ja smo razgovarali i on je jasno iskazao želju za drugi mandat. Takvom čovjeku ne okrećete leđa nego stanete iza njega i gurate svom snagom. Na žalost, ostali smo kratki za 300-400 glasova, iako smo ostvarili bolji rezultat nego 2009. godine. S Antom sam i danas prijatelj, a to je rijetkost u politici. Uostalom, on je moj ‘politički otac’ u neku ruku. I drago mi je da je tako! Kako god, plaža Banj, tvrđava Sveti Mihovil, spomenik Draženu Petroviću, cesta Dubrava-Podi i još cijeli niz dobro izvedenih ideja pretvorenih u projekte su ostali građanima Šibenika za budućnost. I još više od toga. Šibenik je nakon dugogodišnjeg tavorenja na dnu i gubitka 15.000 radnih mjesta upravo tih godina pokazao svoj kapacitet, krenuo je jako naprijed. Neke stvari na kojima smo mi tad radili se realiziraju i danas, sedam godina nakon našeg odlaska s vlasti u gradu kao što su aglomeracija Brodarica- Podi-prečistač, a i Poljana s razlikom što smo mi htjeli jednu ili čak nijednu etažu garaže. I upravo na tome današnja vlast održava privid svoje uspješnosti.
