Spomendan vjernih mrtvih nastao je inicijativom sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Krajem prvog tisućljeća, već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih.
Taj spomendan 998. godine, sv. Odilon službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi, a Vatikan je službeno potvrdio taj blagdan 1311. godine.
Španjolska je 1748. godine dobila povlasticu, da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetoga Oca, a treću za sve vjerne mrtve. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. proširio na cijelu Crkvu.
Uz ovaj blagdan običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća za pokojne, a ne uz blagdan Svih Svetih kako većina vjernika prakticira.
