Šefovi šibenske i županijske organizacije SDP-a, Tonči Restović i Joško Šupe, pri stupanju na svoje funkcije zauzeli su prilično jasan stav – Davor Bernardić nije dobar vođa ‘socijaldemokrata’. Manje ili više su rogoborili protiv njega i znalo se da Bero jednostavno nije mogao računati na njih na izborima. Kao ni Franko Vidović, nositelj liste za IX. izbornu jedinicu, s kojim su obojica u latentnom sukobu.
Vidović je generalno dobio što je htio, prolazno mjesto u Sabor, a možda se i u stranci ‘ušlepa’ novom predsjedniku jer uvijek ljevici treba netko za branitelje. S druge strane, Šupe i Restović u nove unutarstranačke izbore u SDP-u ulaze kao disidenti, ljudi koji su bili protiv Bere kada su mnogi oportunistički okretali glavu, a prvi se za poziciju novog predsjednika stranke javio upravo marginalizirani Peđa Grbin kojega je Bernardić htio izbaciti iz stranke.
U cijeloj Hrvatskoj šuška se i piše kako pojedine SDP-ove organizacije jednostavno nisu ništa radile na izborima, a čak su i podmetale klipove. Čini se, procijenili su kako se ne isplati ulagati u vodstvo stranke koje nije imalo snage osvojiti izbore, a na kraju krajeva, nije imalo ni koalicijski potencijal. Rezultat je poznat – SDP je potučen do nogu na izborima, a na presici za novinare Vidović, primjerice, nije optužio samo sebe za izborni debakl već je, znakovito, rekao ‘da svi županijski i lokalni predsjednici nose odgovornost’.
U prilog njegovim tvrdnjama idu i činjenice da je u gradovima u kojima su ‘socijaldemokrati’ na vlasti, poput Ploča i Siska, pobijedio HDZ. A čak je mladi liječnik Mišo Krstičević odbio biti na listi za Sabor, što je, pak, napravio i Joško Šupe. Naime, on je po funkciji trebao biti na listi u IX. izbornoj jedinici, ali je njegov jedini uvjet Vidoviću bio da bude prvi iz županije iza nositelja, odnosno Vidovića. Međutim, Vidović ga je preskočio i stavio Mariju Alfirev iz Vodica prije Šupe, pa mu se ovaj politički proračunato zahvalio na poziciji za hrvatski parlament.
Sukobi na lokalu reflektirat će se na lokalne izbore?
Očito je Šupe izračunao što dobiva i što gubi, a Vidovića, koji ga je praktički izmislio, pragmatički je iznevjerio. Njihov sukob ide otkad je Vidović za šefa županijske organizacije poslije svog debakla, htio postaviti Igora Meića, a tu se našao Šupe koji mu je poremetio planove. Vidović ga je tada čak javno ponižavao izjavljujući kako nije kapacitet za voditi tako kompleksnu organizaciju. Šupi je Vidović došao na volej, u unisonoj akciji s Restovićem, kada ga je matična, šibenska organizacija trebala predložiti za Sabor, što se nije dogodilo. Ipak, Vidović se dokopao Zagreba, što Šupi odgovara jer ga nema u svom životnom, odnosno političkom prostoru.
Restović i Šupe u kombinaciji će možda imati podršku novog vodstva s Iblerovog trga. Možda to budu ljudi koji će vratiti vjeru u ‘socijaldemokraciju’ u Hrvatskoj, silno narušenu Bernardićevom pojavom, pa im bude lakše i na lokalnoj razini. No, jedno stoji, unatoč nezapamćenoj koronakrizi, obojica još uvijek nemaju ljude. Šupi se to nekako može i oprostiti jer ne očekuje se od njega osvajanje županije u kojoj, prema tvrdnjama HDZ-a, 10 posto populacije ima njihovu člansku iskaznicu. Ali pitanje je što je sa šibenskim SDP-om, s nekoć jakim imenima koji je dva puta bio na vlasti u Šibeniku…
Problem im je obojici što misle da će nešto dogoditi inercijom, a posebice je to slučaj s Restovićem koji uredno twitta, podržava Peđu Grbina, prati što se događa u Srbiji, a da nitko ne zna kako on namjerava dobiti izbore u Šibeniku. K tome, obojica će sada biti uključena u unutarstranačke igre, što će ih dodatno odmaknuti od onoga što bi oporbi trebalo biti najbitnije, a to je rad na terenu.
