Područje NP Krka bogato je prirodnim impozantnim jamama i špiljama, a ono što njegov podzemni svijet čini čudesnim svakako su špiljski ukrasi ili sige. Naziv siga potječe od latinske riječi sigillum, što znači kipić ili figura. Sige nastaju djelovanjem vode a mogu sadržavati jedan ili kombinaciju više od tri stotine minerala, kao što su primjerice kalcit, aragonit i led koji su najzastupljeniji u hrvatskim špiljama. Mogu nastati kapanjem vode, slijevanjem preko zidova, rasprskavanjem, rastom kristala na površini jezera, taloženjem u podvodnim sredinama i slično, te se po tome i razlikuju.
Do sada je u svijetu izdvojeno čak 38 različitih tipova siga, od kojih su neki izuzetno rijetki. Najčešći oblici siga i neke rijetke sige koje se javljaju u hrvatskome kršu jesu stalaktiti, stalagmiti, stalagmati, zavjese, heliktiti, špiljsko mlijeko, kaskade, kristali i saljevi.
Najpoznatiji tip siga su stalaktiti, a rastu ili vise od stropa prema podu špilje. Veličina, oblik, tekstura i sastav površine stalaktita rezultat su mnogih čimbenika, kao što su, brzina kapanja vode, strujanje zraka, isparavanje, vlažnost, temperatura, koncentracija otopine, hidrostatski tlak i sl.
Drugi najpoznatiji oblik siga su stalagmiti. To su sige koje rastu s poda podzemnih prostora prema stropu špilje. Mogu biti raznih oblika a nastaju kapanjem vode sa stropa ili sa stalaktita iznad njih.
Špiljski ukrasi ili sige koriste se u paleoklimatskim istraživanjima. Paleoklimatologija je znanstvena disciplina koja istražuje klimatske promjene u prošlosti, a informacije o tim promjenama zapisane su u fizikalnim, kemijskim i organskim značajkama siga. Njihov poprečni presjek omogućuje rekonstrukciju nekadašnjih klimatskih uvjeta te može dati odgovor na pitanja o prostornoj i vremenskoj varijabilnosti klime i o brzini i uzrocima prirodnih klimatskih promjena.
