Za malo više od dva tjedna u Šibeniku bi mogla eksplodirati prava socijalna bomba. Čak 43 obitelji bivših radnika Tvornice lakih metala (TLM), koji su danas u poodmakloj životnoj dobi i slabijeg imovinskog statusa, prijeti da će završiti na ulici. Radi se o ‘običnim’ radnicima, ljudima koji su radni vijek proveli obavljajući fizičke poslove u tvornici i do ožujka ove godine vjerovali da ih je TLM stambeno zbrinuo, piše Jutarnji list.
No, umjesto s mirnom starošću suočili su se sa spoznajom da su im domovi dio stečajne mase TLM-a i da idu na bubanj. Stanovi su procijenjeni, određena im je tržišna vrijednost, otvorena javna dražbu, a rok za podnošenje ponuda istječe 19. rujna. Iz sredstava dobivenih od prodaje radničkih stanova namirit će se glavni vjerovnici TLM-a, a to su državne firme – Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske šume, Hrvatske vode te još Adrial plus.
– U TLM-u sam se zaposlio 1973. godine. Pune 22 godine sam bio pomoćnik na valjku, pa upravljač valjka do 1998., kada sam otišao u invalidsku mirovinu. Firma je 1989. raspisala zadnji natječaj za stanove i tada sam ostao peti na listi. Imao sam sve uvjete za stan, od radnog staža do toga da sam imao ženu i dvoje djece, ali stanova više nije bilo – kaže 67-godišnji Marijan Lučev, čiji je stan također na bubnju. Novu priliku za stan je dočekao 1991. godine, kada mu je TLM-ova Komisija za raspodjelu stanova uz preporuku sindikata dodijelila stan na čuvanje i korištenje.
Lučev je tada, kao i ostali ‘čuvari’ stanova, pozvan u pravnu službu gdje mu je ponuđen ugovor o najmu na rok od pet godina. – Godine 2009. su te ugovore poništili i dali nam nove na pet godina. Kada su 2014. ti ugovori istekli, opet sam otišao u pravnu službu i pitao što dalje. Rekli su da se ne brinem, da će sve biti u redu – otkriva Lučev i kaže da je nastavio plaćati najam koji je za stan od 61 četvorni metar bio nešto manje od 400 kuna mjesečno.
– Kroz sve ove godine svako malo sam tražio da mi omoguće otkup, ali nikada nisam dobio odgovor – kaže Lučev, koji živi od 3000 kuna mirovine, a mjesečno 1000 kuna otplaćuje kredit. Stan bi mogao otkupiti za 35.000 eura, ali je to iznos koji nikako ne može namaknuti. Nema mu tko pokloniti taj novac, a nema te banke koja bi mu, s obzirom na životnu dob i nisku mirovinu, dala kredit. U istoj su situaciji svi ostali – vršnjaci i još stariji i u pravilu bolesni, ispričao je Lučev za Jutarnji list, a cijeli tekst pročitajte OVDJE.
