Blagdan je Svih svetih, dana kada Katolička crkva slavi svece, kako one koji su već kanonizirani, tako i one koji još nisu. Za katolike 1. studenoga nije dan za tugu i crninu jer se tada slavi vječni život i svi oni koji su posvećeni.
Među narodom obično se današnji blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga.
Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.) te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.
Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom ‘Samhain’ koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha te izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama ‘svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu’.
