U Hrvatskoj katolici danas slave blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljanje, dan kada se Crkva sjeća događaja opisanog u Evanđeljima, kada dolaze trojica kraljeva sa željom da se poklone novorođenom kralju.
Došli su izdaleka i tražili Krista. U bogojavljenskoj evanđeoskoj poruci glavna je stvarnost novorođeni kralj Isus Krist, na čijem se vanjskom obličju ne vide nikakvi tragovi kraljevskog dostojanstva. On stanuje u jednoj seoskoj kolibici među siromašnim ljudima. On je kralj koji ne daje svečanih primanja, on je skriven, stavljen u stranu. A ipak je njegovo rođenje navijestila zvijezda te dovela mudrace s Istoka s darovima, da mu se poklone.
Mudraci s Istoka, o kojima govori sv. Matej, ne spominjući im imena, kasnija je predaja pretvorila u kraljeve davši im imena: Gašpar, Melhior i Baltazar. Oko njih se stvorila dražesna legenda prema kojoj ih je pokrstio sv. Toma, apostol. Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva Gašpara, Melkiora i Baltazara njihove su relikvije odnesene u Carigrad, a nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica prenesene su u Milano i napokon u Köln u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas.
Ti sveti kraljevi bili su predstavnici poganskoga svijeta koji se dođoše pokloniti Isusu i na taj način naznačiti da je on Spasitelj za sve ljude.
Gašpar, Melkior i Baltazar darovali su mu tri dara: tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast, smirnu kao čovjeku.
Sveta tri kralja u Dalmaciji nazivaju Vodokršća ili Vodokršće, a razlog tom pučkome imenu dolazi od toga što se dan uoči blagdana ili na samo Bogojavljenje u crkvi blagoslivlja voda koju nakon posvete vjernici nose kućama.
Od starih običaja koji su se njegovali na otocima i u priobalju, na blagdan Tri kralja se primjerice iz kuće iznosila slama i pepeo panja badnjaka. Onda se pepeo badnjaka odnosi u vinograd i polje.
U Istri se čestitanje običavalo na Božić, blagdan svetoga Stjepana, Novu godinu ili na zadnji dan za čestitanje – blagdan Sveta tri kralja. Ujutro bi se okupili dječaci koji bi odlazili čestitati sumještanima i od njih su dobivali darove – govorilo se da će dobiti dobru ruku, obično orahe, jabuke ili lješnjake.
Vjernici pravoslavne vjeroispovijesti po Julijanskom kalendaru danas slave Badnji dan pripremajući se za najradosniji kršćanski praznik Rođenje Isusa Krista – Božić.
U pravoslavne domove se na taj dan unosi badnjak, kome je Crkva dala poseban smisao. Na taj dan ujutro najstariji muški ukućanin usiječe hrastovo ili cerovo drvo – badnjak, koji treba odsjeći sa tri udarca tako da padne na istok.
