Kultnom splitskom punk – rock bendu, lako pamtljivog i nadasve zanimljivog naziva – Đubrivo, bliži se dvadeseta godina postojanja na glazbenom nebu Hrvatske koji ga nikad nije do kraja shvatio, prihvatio ili podržao. No dečki se ne daju pa bend (koji je od 1994. godine, kada je osnovan, nekoliko puta mijenjao postavu) s jednakim žarom sluša njihova generacija i neki novi klinci, što se moglo vidjeti na njihovom nedavno održanom koncertu u Šibeniku. O prolaznosti na sceni i tome kako ih publika i kritika doživljava pitali smo frontmana benda Koju.
NEZADOVOLJNI SPLITOM
Bliži vam se dvadeseta godina da ste na sceni. Namjeravate li to obilježiti? Imate li već kakve planove?
Osamnaest nam je ravno, ali dvadesetu godinu ćemo sigurno obilježiti samo što još ne znamo kako. Nismo razmišljali o tome. Pitanje je hoće li doći do toga.
Zašto ne bi? Preživjeli ste ratne godine, ulazak u 21. stoljeće…
Tko zna što se može dogoditi. Viša sila može umiješati prste, ali ako bude sve kako treba, sigurno planiramo jedan veliki koncert. Nisam siguran gdje će biti, hoće li uopće biti u Splitu ili negdje drugdje. Petnaestu godinu postojanja slavili smo u Zagrebu. Nećeš vjerovati, ali Split nam tada nije htio izaći u susret. Kažu da im to nije toliko bitno. Eto, Zagrebu je bilo.
Moram pitati što se to događa u Splitu s obzirom da niste prvi splitski glazbenici, glumci i ini s kojim sam razgovarala, a da su posvađani sa Splitom?
Split je posvađan sam sa sobom. To je jedna splitska šizofrenija. To traje već godinama. Nije to ništa novo. Svaki grad ima svoje mušice, ali mi smo iz Splita pa vodimo računa o svojim mušicama. Ja, konkretno, nisam zadovoljan uvjetima koje mi Split daje. Split drži do svačijeg, osim do svog. Split je zapravo bio maćeha splitskim umjetnicima, i glazbenicima, i ostalim. Jednostavno mi se ne da to podnositi. Uvijek kažem da ima i drugih gradova i to onih koji me više poštuju. I nije stvar u tome što se kaže ‘nitko nije prorok u svom selu’. Zaista nije stvar u tome, nego je Split specifičan po tome da pljuje po svom. Znam sto bendova kojima se njihovi gradovi ponose. Evo, konkretno, Rijeka. Uđeš u Palah i vidiš fotografije riječkih glazbenika po zidovima. U Puli, u Uljaniku, vidiš sve od povijesti pulske glazbe od šezdesetih godina do danas, slike, monografije, biografije… Split isto ima bogatu tradiciju i super bendove, a ništa od toga.
Nadam se da ste u dobrim odnosima sa šibenskom publikom. Štoviše, nastupili ste i na kultnoj Martinska fešti.
U Šibeniku smo uvijek prolazili super. Od Crtaone pa nadalje. I na Martinskoj je bilo super. Ovdje nam uvijek bude dvjesto – tristo ljudi i nama je to dovoljno.
NEPODOBNI ZA TV EKRAN
Što je s videospotovima Đubriva? Nemamo ih baš prilike vidjeti na televizijskim ekranima.
Ne možeš ni očekivati da se Đubrivo ‘vrti’ negdje. Nisam ni mislio da će itko ikad ‘zavrtiti’ naš spot, tako da je i ovo dobro. Nismo mi baš podobni za televiziju, a nismo naviknuli podmićivati raznorazne urednike.
Baš sam se mislila referirati na vaš singl ‘Vaša čer je kurva’ jer dok to pjevate, zapravo, u osamnaest godina koliko postojite niste prostituirali vlastitu glazbu. Niste se prodavali samo da bi vam puštali spotove.
E, to je zanimljiva paralela. Kao ‘vaša kćerka je kurva’, a ovdje nema prostitucije. Dobro si to istaknula. Ne, nismo se prokurvali. Od 1994. godine do danas nismo pristajali na nikakve kompromise iako smo optuživani da jesmo. Ali nismo. Stvarno se sve radilo intuitivno, što se kaže. I ne namjeravamo odstupiti od svojih ideala, pa koliko nas god koštalo.
‘Izgurali’ smo osamnaest godina i da se već sutra raspadnemo mi smo svoje odradili pa sad pogotovo nema razloga ulaziti u kompromise. Opet će i na drugom albumu biti optužbi za dvije – tri pjesme da su komercijalne, da smo smanjili tenzije, da nismo više toliko žestoki. Ali novi album bit će žestok sto na sat. Obećavam.
Kada će album biti gotov?
Za par tjedana ulazimo u studio. Kad ćemo ga izdati, nemam pojma. Nadam se kroz pola godine, negdje na proljeće. Imperativ je da bude spreman prije ljetne sezone pa da ljeto bude bolje od prošlog.
