Nakon što im se protekle sezone dogodio rezultatski fijasko, u Šibenki čini sve da im se ista na ponovi. Prvi potezi su povućeni. Za trenera je doveden mladi zadarski stručnjak Roko Jurlina, a za prvo igračko pojačanje iskusni Martin Junaković.
– Roko je već dulje vrijeme naša želja, po meni je riječ o jednom od najpotentnijih trenera u Hrvatskoj, jako nam se sviđa igra koje gaje njegove ekipe i mislim da će biti prava stvar za Šibenku, zbog toga smo inzistirali na trogodišnjem ugovoru. Ista je stvar s Martinom, i s njim smo već dulje vrijeme bili u kontaktu, mislim da smo potpisali najveće ime na jedinici koje smo mogli – kazao je predsjednik Šibenke Ante Nakić na današnjem druženju s novinarima.
Što se tiče ciljeva u domaćem prvenstvu, oni su opet visoki – etablirati se kao ekipa koja će biti odmah iza Zadra i Splita (Cibona je nepoznanica), dakle, rame uz rame s Cedevitom Junior i Dinamom. Prema informacijama koje ima Nakić Dinamo nije zainteresiran za igranje u ABA 2 ligi, pa se na Baldekinu nadaju novoj sezoni u tom regionalnom društvu. Tim više što će se najvjerojatnije igrati u novom formatu, s četiri skupine po četiri ekipe (igralo bi se šest utakmica u grupnoj fazi, svatko sa svakim, kući i vani).
– Cilj je složiti momčad koja bi se borila za play off u ABA ligi. Samo da nas zaobiđu ozljede – ističe Nakić, dodajući kako će nastaviti i na jačanju omladinskog pogona u kojem glavnu riječ vodi Anđelko Matov.
Roko Jurlina također je istaknuo kako je glavni preduvjet za ostvarenje dobrog rezultata zdravlje, dakle što manje ozljeda.
– Za dobar rezultat treba se poklopiti puno stvari, među njima je i ta sinergija kluba, navijača i vas novinara. Ne bojim se izazova, zahvalan sam na ukazanoj prilici i čast mi je biti trenerom Šibenke. Učinit ću sve da ostvarimo zacrtane ciljeve – kazao je Jurlina, kojem će pomoćnik biti Miro Jurić, a važan dio njegovog tima bit će i Krešimir Baljkas.
– S obzirom na košarku koju gajim ta fizička sprema bit će jako važna. Inzistirat ću na brzoj, tranzicijskoj košarci, s jako puno posjeda, s kratkim napadima koji će se možda činiti i nerezonskim -ističe trener.
Što se tiče pojačanja, tražit će se ona na pozicijama četvorke, petice te još jedno na vanjskim pozicijama. A tražit će se prije svega u Hrvatskoj. Jer, kako kaže, s Amerikancima se nikad ne zna.
– Želim širok roster, jer će s obzirom na košarku koju preferiram potrošnja biti velika, dakle želim roster u kojem će i 10. i 11. igrač davati doprinos u određenim fazama utakmice, roster koji će biti spoj mladosti i iskustva – kazao je Jurlina.
On dolazi iz Zadra i ne krije da je to njegov klub.
– Šibenik i Zadar su slične sredine kada je riječ o sportu, o košarci, temperamentne i kako će za Martina Šibenka uvijek biti njegov klub, tako je i Zadar moj i želim se jednog dana vratiti tamo. Ali, dok sam u Šibenki činit ću sve da bude što bolja, što jača – naglasio je Jurlina.
Što se tiče igrača od prošle sezone, malo ih je ostalo na Baldkinu. Nema više Topolovića, Starovlaha, Perkovića, Foremana, Howarda. Iako bi ga voljeli zadržati Nakić je istaknuo kako je Skorić bliže nekom zagrebačkom klubu nego Šibenki. Lukićev ostanak pak ovisi o tome hoće li narančasti igrati ABA ligu. Ne uđu li u tom društvo opet Lukić se ugovor automatski raskida.
Predsjednika su novinari gdje vidi Šibenku za tri godine?
– Vrlo visoko. Mi smo svakog ljeta budžet podizali za 25 posto i nastavimo li tim tempom za tri godine on će biti takav da ćemo biti konkurentni najjačim ekipa u Hrvatskoj – kazao je Nakić.
Martin Junaković trebao bi biti produžena ruka trenera na parketu.
– Iz iskustva znam da mlade igrače prvenstveno odgajaju njihovi suigrači, i ja sam najviše učio od njih. Znam koja je moja uloga, što se od mene traži i očekuje i nadam se da će opravdati ukazano povjerenje i poštovanje. Siguran sam da ćemo za tri godine moći kazati da je ovaj moj zadnji povratak u Šibenku bio pravi potez. S Baldekina sam posljednji put otišao 2017. i vidim da je sada klub na dosta višem nivou. Puno je više ljudi uključeno o njegov rad, dovoljno je reći da je u pregovorima s manom za stolom bilo pet, šest ljudi – zaključio je Martin Junaković.
