Dok su nezadovoljni otkupnom cijenom bijesni farmeri u Slavoniji odbijali isporučiti mlijeko velikih mljekarama, za obitelj Knežević iz Drniša već je bilo prekasno. Farmu sagrađenu prije gotovo 20 godina morali su zatvoriti, a stotinjak njihovih krava završilo je u klaonici.
– Htjeli smo raditi, no nismo uspjeli. Trudili smo se svih ovih godina i onda se preko noći morali odreći svega. Što je najgore, zatvaranjem farme nismo uspjeli ni dugove pokriti, jer krave nitko nije htio otkupiti. Mi smo ih uzgajali baš za mlijeko, dobivali smo od svake po 30 litara. Cijene su nas dotukle, uz kredite stalno smo bili u minusu – prepričava Anka Knežević, koja je sa suprugom Antom bila prisiljena zatvoriti obiteljski posao.
S radom su započeli nakon Domovinskog rata, uredivši štale i proizvodnju u skladu s europskim standardom. Ni to im nije pomoglo da opstanu. Otkupna cijena mlijeka od oko 2 kune po litri, čak i uz državne poticaje, prisilila ih je da priznaju poraz.
– Litru mlijeka prodamo za 2 kune, a samo potrošena voda košta 6 kuna i još mekinje barem 2 kune. Potpuno je neisplativo – tužno dodaje Anka Knežević.
PREPUŠTENI SAMI SEBI
Kneževići nisu jedini koje je dotuklo tržište. Na području Šibensko-kninske županije još se 20-ak malih proizvođača bori za opstanak. Među njima je Ivan Petrović, vlasnik mini mljekare I-Pak u Pakovom selu.
– Stanje je teško, neizdrživo. No, problem je što se reagira tek kada voda dođe do grla. Upitajte nadležne službe u županiji i gradu što su poduzele da poljoprivrednicima bude bolje. Zagrebačka županija pomaže svojim farmerima, a što radi naša? – rekao je Petrović.
Podsjetimo, mljekari su obustavili isporuku mljekarskim kućama i prijetili višednevnom blokadom prometnica ukoliko se otkupna cijena mlijeka po litri ne povisi na 4 kune. Ministar Tihomir Jakovina nije im izašao u susret. Odobrena je pomoć sektoru poljoprivrede od 167 milijuna kuna, od čega dio odlazi na proizvodnju mlijeka. Dok će im poticajne mjere od 800 kuna po grlu dobro doći, nova otkupna cijena od 2,47 lipa po litri je nedovoljna jer mljekari i dalje posluju s gubitkom. Cijenu mlijeka ruši nelojalna konkurencija iz Bosne i Hercegovine, što sabotira domaće mljekare, ističe Ivan Putnik, predsjednik Udruge proizvođača mlijeka Dalmacije.
NEKONTROLIRANI UVOZ IZ BIH
– To je, zapravo, čisti šverc. Bosna i Hercegovina nema odgovarajući laboratorij za kontrolu mlijeka, zbog čega kod njih završava sav ‘škart’ s europskog tržišta. Oni ga potom izvoze jeftino na tržišta izvan Europske unije – u Srbiju, Crnu goru i u naše mljekare. Tako ruše cijenu našim proizvođačima, koji su obavezni poštivati sve propisane standarde. Događa se, tako, da propadaju mali mljekari po Dalmatinskoj zagori, jer ne mogu udovoljiti svim propisima, a isto takvo, pa i gore mlijeko uvozimo iz Bosne i nikom ništa – govori Ivan Putnik, koji i sam vodi farmu u okolici Sinja.
Da mliječni otpad iz cijele Europe završava upravo u Bosni, dokazuje činjenica da ni bosanski mljekari ne uspijevaju proizvesti dovoljno mlijeka za vlastito tržište, a svejedno uspijevaju izvoziti u Hrvatsku.
– Takvo mlijeko možete lako prepoznati, pogledajte samo ambalaže robnih marki velikih trgovačkih lanaca. Gdje god da piše na deklaraciji – zemlja porijekla ili proizvedeno u BiH, znajte da je riječ o nekontroliranom proizvodu – dodaje Putnik.
Treba reći da proizvođači u Bosni primaju puno bolje poticaje od čak 1,80 kuna po litri mlijeka, što održava njihove farme na životu.
– Poticaju održavaju na životu farme s desecima radnih mjesta. Oni rade, izvoze dalje I krug se zatvara. Istu stvar bi trebala napraviti naša vlada, poduprijeti naše proizvođače jer će s milijun kuna zadržati na svakoj farmi radna mjesta – ističe Putnik.
Ističe kako je u Dalmaciji oko 50 proizvođača, premalo u odnosu na Slavonce.
– Uvijek ih podržavamo. Mi zajedno proizvedemo koliko jedna kontinentalna farma, pa samo zamislite, kada je njima loše, kako je tek nama – zaključuje predsjednik Udruge proizvođača mlijeka iz Dalmacije.
