U zviježđu hrvatske književnosti Vesna Parun je jedna od njegovih najsjajnijih zvijezda, ustvrdio je pjesnik Jakša Fiamengo, dok je njegov kolega za Okruglim stolom povodom devedesete godišnjice njenog rođenja, akademik Tonko Marojević ustvrdio – Šibenik može biti ponosan na svoju Vesnu.
Okrugli stol na temu najveće hrvatske pjesnikinje održan je u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku, u sklopu programa Scena 22, a osim Marojevića i Fiamenga, sudjelovali su još i predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač i književnik Davor Šalat.
UZOR NOVIM NARAŠTAJIMA
Najveća hrvatska pjesnikinja 20. stoljeća rođena je 10. travnja 1922. godine na otoku Zlarinu, svoje je sunarodnjake zauvijek napustila prije dvije godine (25.listopada), a Okrugli stol u šibenskom teatru zamišljen je kao promišljanje njenog opusa, svatko od sudionika svojim je riječima predočio svoje viđenje, doživljaj pjesnikinje prisutnima.
– Vesna je institucija sama za sebe. Ona je apsolutno jedna jaka osobnost razvijana u otporu od samog početka koji je izazvao senzaciju s jedne strane i, reklo bi se, politički otpor u doba socijalizma. Ona je ‘vihorno’ doprla, ona je osoba koje je stvorila fascinantan kanconijer s kojim su se mnogi uspjeli identificirati jer ona svjedoči jedan nemir, tegobe, muke i nevolje života – rekao je Tonko Marojević, dodajući da je Vesna kao pjesnikinja s vremenom namjerno odustala od lirike, a napisati jednu takvu mogla je kad god je htjela.
– Ona je svoj život zadnjih godina posvetila satiri, groteski. Bio je to jedan oblik vlastite neprilagođenosti, ako hoćete, čak i fizičke u smislu bolesti, ali s druge strane, ona je na oblik kapitalizma reagirala jednom silnom satiričnošću – kazao je akademik. Ona koja ima najnježnije ruke nedavno je dobila ‘svoju’ ulicu u Zagrebu, a je li to zadnja čime joj hrvatsko društvo može iskazati čast, odgovorio je Božidar Petrač, predsjednik HDK.
– Mislim da će Vesni najveća čast biti da se njena djela, njene pjesme što više čitaju, da ih prihvate mladi naraštaji i ona bude među onim hrvatskim književnicima koji će mlade vratiti čitanju. Očito je da cijela nacija pati od nedostatka čitanja. I ta kultura čitanja, kultura vezivanja uz knjigu kao da se smanjuje – priznao je Petrač.
VJEČNI ŽIVOT VESNE PARUN
Majstora kovača riječi, kako ju je nazvao Fiamenog, njen za života jedan od najprisnijih prijatelja, pratila je sudbina prokletosti poezije, a nosila ju je, reći će Marojević, kao nitko drugi. Ona je uz Tina Ujevića najveći pjesnik Hrvatske.
– Ona je institucija, simbolička figura, posebno stoga što je mrtvi pjesnik bolji od živog. Ona se nerado prilagođavala i u tom smislu ne pripada bontonskom ponašanju, a sad kao mrtva ostaju samo njeni tekstovi koji su energični, prepuni snage i koji nas primaju. Vjerujem da će ljudi danas lakše pojmiti ono do čega je njoj bilo stalo. Usudio bih se reći, ona je najbolji dio svog života unijela u riječi, stihove. S druge strane, željela je monografiju o sebi jer je smatrala da je njen život zanimljiv – otkrio je Marojević, priznajući da Vesna zaslužuje – život vječni.
