Da putopisi i njihova promocija ne moraju nužno biti i sredstvo hvalisanja/veličanja samog autora – pokazao je Davor Rostuhar na predstavljanju svog zadnjeg putopisnog naslova ‘Motociklom po Zapadnoj Africi’, u knjižari ‘Matica’. Predavanje je održano u sklopu programa ‘Susreti u Matici’, čime je isti nastavljen nakon ljetne pauze.
TRAŽILA SE SJEDALICA VIŠE
– Počeo sam putovati sa 16 godina autostopom po europskim destinacijama. Do 19 godine prošao sam dosta toga, pa sam odlučio da je vrijeme da krenem dalje. Otišao sam biciklom do Egipta nakon čega sam napisao svoju prvu knjigu ‘Samo nek’ se kreće’. Tada sam se počeo baviti pisanjem i fotografiranjem. Počeo sam živjeti od toga i nastavio sam putovati – priznao je avanturist šibenskoj publici koje na ovom predavanju nije manjkalo. Pred početak – tražila se sjedalica više.
Inače, ime Davora Rostuhara postalo je prepoznatljivo u javnosti diljem Lijepe Naše tek nakon što je objavio svoju treću knjigu ‘Džungla’ koja donosi priče i fotografije brojnih svjetskih – džungli.
– Nakon desetomjesečnog putovanja po Aziji, počeo sam se baviti ekspedicijama. U četiri godine organizirao sam sedam ekspedicija u najzabačenije džungle svijeta s tim da sam tražio potpunu divljinu. Pitao sam se postoje li više takva mjesta – uputio je prisutne, a onda je posveta njegovom zadnjem putopisu mogli početi.
DVA SATA PREDAVANJA
‘Motociklom po Zapadnoj Africi’ knjiga je nastala na putovanju zapadnoafričkim državama u pratnji djevojke Maje Tanasovske. Motociklom po pustinji, spavanje u domovima nepoznatih ljudi, susreti s ljudima sličnih svjetonazora, upoznavanje kulture afričkih domorodci – samo je dio osobnog iskustva koje je Rostuhar prenio šibenskim znatiželjnicima. Na putovanje su krenuli u studenom 2010. i onda priča počinje.
– Htjeli smo što prije otići iz hladne Europe i doći u Afriku, na novi kontinent, u toplije krajeve. I baš kad smo prelazili Gibraltar nad Europu su se nadvili neki tmurni oblaci kao kakva simbolika da napuštamo kontinent zaokupljen krizom i ulazimo u Afriku koja nije odmah bila sunčana i topla, ali već prvi grad u koji smo došli bio je jedan od najegzotičnijih u Africi, tzv. Plavi grad – pripovijedao je Rostuhar, a publika je slušala. I tako gotovo dva sata.
Kako je završilo? Iznenađujuće, no pitanjima znatiželjnih Šibenčana. Zahvaljujući Rostuharovom predavanju na vidjelo je izašla činjenica da je Krešimirov grad dobio još jedan vitalna organ kulturnog života, umjesto još jednog pasivnog sudionika.
