General fašističke milicije Gaspero Barbera izdao je 7. lipnja 1943. godine naređenje da se strijelja 40 talaca u znak odmazde zbog ubojstva 10 talijanskih vojnika u akciji koju su 5. lipnja izveli partizani na dijelu željezničke pruge Dabar – Perković.
Talijanske fašističke vlasti određuju i dovode 39 talaca iz koncentracijskog logora s otoka Molata i Zlarina, a četrdeseti talac se nalazio u bolnici u Zadru, i strijeljali ih 9. lipnja u 16 sati na lokaciji Pećine, između Mandaline i Zablaća. Među strijeljanim taocima iz Bilica ih je bilo 16, Šibenika 12, Dubrave i Zatona po tri. Primoštena dva i po jedan iz Rasline, Konjevrata, Brnjice i Skradina. Tijela strijeljanih su ostala cijelu noć na mjestu zločina i pokopana su tek sutradan oko 10 sati.
Za strijeljanima je ostalo 29 udovica i gotovo stotina siročadi. Da njihove krvave rane budu još dublje, fašistički krvnici im šalju mecima izrešetanu i krvavu odjeću njihovih muževa, braće i sinova.
Deset godina nakon ovog najvećeg zločina nad civila u Šibenskom kraju podignut im je spomenik na cesti koja povezuje Mandalinu i Zablaće. Spomen ploča tim žrtvama fašizma razbijena je i uklonjena 1991. godine.
