Zajednički život djece uobičajena je pojava u mnogim kućanstvima. Ukratko, nemaju sve kuće i stanovi dovoljno prostora za opremanje nekoliko dječjih soba. Osim toga, zajednička soba ne mora značiti potpuni gubitak privatnosti. Dovoljno ju je pravilno rasporediti.
1. Veće prostorije možete pregraditi pregradom
Ako je soba dovoljno velika, pokušajte je dodatno podijeliti pregradom. Može se raditi o gipsanoj ploči ili drugoj pregradi koja će cijelu sobu podijeliti u dvije odvojene prostorije, eventualno odvojiti barem zone za spavanje, dok ostatak sobe ostaje zajednički. Čak ni puna pregrada od gipsanih ploča neće osigurati potpunu zvučnu izolaciju, ali će pružiti barem djelomičnu privatnost. Prednost takve prilagodbe je u tome što se može maknuti u bilo kojem trenutku. To može biti korisno kada se djeca osamostale i budete tražili novu namjenu za slobodnu sobu.
2. Odvajanje osobnog prostora je važno
Svako od djece treba privatnost i mjesto samo za sebe. Ovo vrijedi i ako ne želite ili ne možete pregraditi sobu pregradom. Postoji mnogo različitih načina da barem vizualno podijelite prostor u nekoliko zona, tj odmor, rad i slobodno vrijeme – kao i za definiranje osobnog prostora za svakog stanara sobe. Iskoristite za to prijenosne paravane, klizne stijene, zavjese ili police, u koje stavljate knjige, cvijeće i druge sitnice. Boje, motivi ili možda rasvjeta također će dobro poslužiti za odvajanje pojedinih zona.
3. Ne zaboravite vlastiti krevet i radni stol
Svako od djece treba imati svoj radni stol, prostor za odlaganje i, naravno, udoban i kvalitetan krevet. Najmanjoj djeci možda neće smetati krevet na kat, no veća će sigurno cijeniti više privatnosti. Ali to uvijek prvenstveno ovisi o vašim prostornim mogućnostima. Ako se borite s prostorom, posegnite za podignutim krevetom, pod kojeg se lako može smjestiti radni stol ili komode za odlaganje stvari. Ako prostor dopušta, ne smije nedostajati zona za opuštanje sa sofom ili foteljama.
4. Dopustite djeci da ukrase sobu
Dati maloj djeci potpunu slobodu pri uređenju sobe nije najbolja ideja. Ali oni bi trebali sudjelovati u odabiru opreme. Barem pri odabiru boja i motiva vodite se onim što im se sviđa, kako bi im pomogli da stvore mjesto gdje se osjećaju dobro. Naravno, treba uzeti u obzir da svako od djece može imati različite sklonosti. Osobne zone možete opremiti točno prema njihovom ukusu, bit će potrebni neki kompromisi u zajedničkom prostoru. Jednako je potrebno je da se pojedinačne boje, ukrasi i stilovi međusobno usklađuju. U protivnom bi mogao nastati nesuvisli kaos, koji očito nitko ne bi cijenio.
Nemojte se u potpunosti pustiti pod utjecaj trenutnih trendova kada uređujete svoju sobu. Ne zaboravite da omiljeni filmski junak može biti potpuno prolazan za pola godine. Kad je riječ o krečenju ili namještaju, uvijek se radije kladite na bezvremenske boje i motive. Vrijedi započeti s neutralnom bazom, na primjer u obliku bijelog namještaja i bijelo-bež ili bijelo-sive boje. Osobito u manjim prostorijama bolje će izgledati svjetliji tonovi koji vizualno povećavaju prostoriju. Zatim dodajte druge popularne boje i motive koje vaša djeca preferiraju u obliku dodataka – poput postera, tapeta ili posteljine.
