Pojava novca kao platežnog sredstva u svakodnevnoj razmjeni dobara na prostoru aglomeracije Burnum kolidira s dolaskom rimskih vojnih postrojbi i uspostavljanjem trajnog vojnog logora, u kojemu je u 1. st. poslije Krista boravila posada koju je činila legijska postrojba sa svojim pomoćnim jedinicama.
Naime, vojnici su morali dobivati stalnu plaću, što znači da su u Burnum kontinuirano dolazile pošiljke novca za njih, koji su onda trošili za osobne potrebe koje nisu bile pokrivene redovitim vojničkim sljedovanjem. U to doba glavna nominala bio je denar (denarius). Zbog čistoće srebra iz kojega su kovane i postojane težine, srebrne su kovanice dugo bile u optjecaju. To je razlog zbog kojega je u kompaktnom kulturnom sloju na sjeveroistočnoj periferiji vojnog logora, nastalom niveliranjem i nasipanjem terena radi gradnje amfiteatra, pronađeno desetak denara i kvinara (quinarius) (koji su vrijedili pola denara) iskovanih krajem 2. i u 1. st. prije Krista.
Zlatni novac (aureus), koji su Rimljani u većoj količini kovali tek od kraja Republike (njegovo redovito kovanje uveo je August, a nastavili redom i ostali carevi), nije bio u svakodnevnom optjecaju. Naime, zbog velike vrijednosti (25 denara), više je bio obračunska jedinica kod većih transakcija ili osobna dragocjenost koja se čuvala nego platežno sredstvo koje se koristilo u svakodnevnom prometu. Zato kao posebnost treba izdvojiti aureus cara Augusta (kovan 19. – 18. pr. Kr.) pronađen u sloju ispred južnog ulaza u amfiteatar. August je uveo kovanje brončanog/bakrenog novca, osnovna nominala bio je as, koji je vrijedio šesnaestinu denara. Od posebne brončane legure, slitine bakra i cinka, mjedi (orichalcum), koju su Rimljani držali vrjednijom od bronce i bakra, kovane su veće nominale, tj. sestercij (sestertius), koji je vrijedio četiri asa, i dupondij (dupondius), vrijedan dva asa. Najmanja brončana nominala bio je kvadrans (quadrans), koji je vrijedio četvrtinu asa.
U rimsko doba postojao je problem nedostatka sitnoga novca u optjecaju, odnosno onoga novca kod kojega je trošak kovanja premašivao njegovu stvarnu vrijednost. Taj su problem Rimljani rješavali jednostavno: lomili su veće nominale i dobivali sitniš. Tijekom istraživanja na prostoru amfiteatra pronađeno je nekoliko primjeraka brončanih asa slomljenih na pola, a potom i na četvrtinu, da bi se dobile odgovarajuće vrijednosti za semis (semis), koji je vrijedio pola asa, i kvadrans, koji je vrijedio četvrtinu asa.
Navedene brončane nominale pronađene su tijekom arheoloških istraživanja na prostoru amfiteatra i vojnog vježbališta. Pritom je iznimno važno naglasiti da su svi primjerci brončanog novca pronađeni u kulturnom sloju kovani u razdoblju od Augusta do Klaudija, dakle, na temelju nalaza novca, početak gradnje amfiteatra i vojnog vježbališta u Burnumu može se datirati u početak vladavine cara Klaudija (u 42. godinu ili neposredno nakon nje).
Primjerci novca iz kasnijeg carskog razdoblja i dominata rijetki su, a budući da su nađeni pri površini, tj. u plitkom sloju koji je s vremenom nastao iznad izvorne površine za hodanje, ne mogu biti relevantni kod određivanja kronologije gradnje amfiteatra. Najmlađi pronađeni novac jest follis, koji su početkom 4. st. kovali carevi Dioklecijan, Galerije i Konstantin, ali nema dvojbe da će se u budućim arheološkim istraživanjima pronaći još mnoštvo kovanica koje će znatno upotpuniti repertoar rimskoga novca i naša saznanja o njegovoj upotrebi na prostoru legijskog vojnog logora i aglomeracije Burnum tijekom stoljeća.
