– Stiglo je izvješće prosudbenog povjerenstva 62. Festivala hrvatskih kazališnih amatera za predstavu ‘Penelopa ili Tko to tka’. Iako smo, u ovih zadnjih par mjeseci, dobili nebrojeno mnogo pohvala, lijepo je i ovako pročitati iz pera onih koji su nas pratili objektivnim i stručnim okom. Malo je reći još jednom ponos i sreća! Bacite oko što su napisali za našu Družinu, Anđelu i Zdravka – stoji u objavi Dramske amaterske družine Vodice.
Podsjetimo Nagrada za najbolji dramski tekst ili prilagodbu pripala je upravo Dramskoj amaterskoj družini Vodice odnosno Zdravku Todoroviću za prilagodbu teksta predstave ‘Penelopa ili Tko to tka’.
Prenosimo vam izvješće prosudbenog povjerenstva i mišljenja uvaženih kritičara.
IGOR RUŽIĆ, kazališni kritičar
U prepoznatljivoj, ali i prepoznatljivo kvalitetnoj maniri ove skupine, koju ne samo organizacijski nego i vidljivo autorski vodi Zdravko Todorović, poetski predlošci ili predlošci povezani s poezijom nisu izuzetak. Bez obzira na to traži li poeziju u dramskom pismu, mitološkom sadržaju ili u spoju poezije i ispovjedne proze, kao u ovom slučaju s opusom Vesne Parun, Todorovićevo je kazalište vizualno snažno, dramaturški promišljeno i režijski dosljedno. Pridoda li se tome i pažljiv rad s izvođačima, ili u ovom slučaju samo jednom od njih, ali ujedno i drugim zaštitnim znakom ove skupine, riječ je o onoj vrsti teatra koje ulazi u sam vrh amaterske produkcije. Anđela Fržop glumica je na čijoj prezentnosti počiva dobar dio uspjeha ove skupine, u predstavi ‘Penelopa ili Tko to tka’ istodobno i preuzima ‘ulogu’ vjerojatno najveće hrvatske poetese, ali je i njezin scenski odjek, koji zbilju ne crpi samo iz biografije nego i iz poezije same. Učinak je stoga dvojak: predstava radi poezijom, ali i svime oko nje, i zato ona nije ni recital ni biografija, nego punokrvno scensko djelo.
GORDANA OSTOVIĆ, kazališna kritičarka
100. rođendan Vesne Parun nije mogao biti ljepše obilježen nego u predstavi ‘Penelopa ili tko to tka’ u izvedbi sjajne glumice Anđele Fržop za koju je Zdravko Todorović složio rasuti teret Vesnina života i poezije od devet epizoda iz autobiografije Moj život u 40 vreća. Ovdje su svi ključni motivi koji su joj tkali život, od bolnice u Zenici, teškog odnosa s ocem koji ju je smatrao suvišnom, otpor prema „’muškom kišobranu’, ljubav, otok Zlarin s udicama i krunicama, i naravno pjesništvo u kojem se zrcalila njena lirska, ali i anarhistička duša. Scena koju je Zdravko Todorović osmislio za glumicu također odiše poetičnošću, ali i simbolikom njezina života jer prozračna zavjesa pred kojom igra skriva gomile rukopisa rasutog tereta, osušene bukete cvijeća i krevet, mjesto gdje se rađa, boluje i umire, dok scenom visi konop na koje glumica vješa Vesnine stihove. U predstavi se lijepo preklapaju ‘dvije Vesne’, jedna na sceni, druga u offu koja govori svoje stihove, a obje ujedinjuje Anđela Fržop. Ona je pravo utjelovljenje Vesnine poetske duše, odjevena u bijelu haljinu djeluje kao neka morska vila, eterična i ranjiva pod otvorenim crnim ‘muškim kišobranom’, zanesena i bolna u ljubavi, razočaranju, zahvalna za pažnju starice u bolnici, u otporu spram zadanih kanona pjesništva gdje će te razapeti zbog malog slova na početku stiha. Anđela Fržop igra na granici „uzvišenog patosa“, no povremeno bih voljela vidjeti i neku jaču gorčinu , mrvicu više Vesninog anarhizma, jer prostora u predstavi za to ima, naročito u sceni kad priča o ocu koji je nije želio, kritika zbog kršenja pjesničkog kanona, rezolutnog zaklapanja muškog kišobrana po kojim sjedi kao simboličnog otpora prema autoritetima. No u svakom slučaju, riječ je vrlo promišljenoj i dorađenoj predstavi, kako dramaturški i redateljski, tako i glumački, koja je smisleno i dubinski tkala po raznolikim obalama Vesninog života na kojima je kao Penelopa čekala i tkala te istkala vrhunce hrvatske poezije.
DUBRAVKA CRNOJEVIĆ-CARIĆ
Eterična i sofisticirana glumačka osobnost Anđele Fržop obasjava predstavu koju smo prvu pogledali ove godine. Glumica dojmljivo govori stihove i dijelove autobiografskih zapisa i eseja Vesne Parun. Evidentno je kako je autorski tim duboko uronio u proučavanje djelovanja Vesne Parun, te preko detalja koji se zamjećuju u izvrsnoj scenografiji Zdravka Todorovića (muški kišobran, kofer, rukopisi…), kao i u cjelini koju Todorović formira svojom izvrsnom adaptacijom – možemo prepoznati osobitu predanost, kao i strastvenost spram materijala kojim se ovaj umjetnik bavi. Zdravko Todorović njeguje iznimno zanimljivu kazališnu estetiku, a u izvođačici, Anđeli Fržop, našao je idealnu suradnicu. Ova je predstava nominirana za najbolju u niz kategorija, a Zdravko Todorović je uistinu zaslužio pohvalu za vizualni identitet predstave, kao i nagradu za najbolju adaptaciju, odnosno tekst.
