Šibenski biskup Tomislav Rogić uoči Uskrsa poslao je poruku svekolikom pučanstvu Biskupije te istaknuo kako je uskrsno vrijeme, vrijeme nade i kako smo svaki dan pozvani uskrsnuti na novi život u vlastitom okruženju. Poruku prenosimo u cijelosti:
Želim Vam snagu Uskrsne vjere apostola, ispunjenost srca koje je spoznalo Pisma i poruku Božju, želim Vam puninu života koji s pouzdanjem korača prema vječnosti u radost i sigurnost Očeva zagrljaja.
Uskrsno jutro posve je drugačije od svih ostalih, prije i poslije. Ništa više nije kao prije i ništa poslije Uskrsnog jutra neće više biti gledano istim očima. Događaj bez premca, nemoguće je s bilo čime usporediti. Sve se promijenilo čak i za one koji su Isusa iz bližega pratili sve do križa, sve do groba. Tamo gdje je trebala biti stavljena točka, tamo gdje je sve trebalo biti završeno stavljanjem nadgrobne ploče, tamo gdje je svemu karaj – grob, dogodio se nezamisliv početak.
Marija Magdalena otkriva da je grobna ploča pomaknuta, da je grob prazan. Trči zbunjena javiti učenicima. Njezina misao doseže moguću krađu mrtvoga tijela i pitanje gdje su stavili Onoga za kim toliko žaluje? Iznenađeni učenici, Petar i Ivan trče se sami uvjeriti. Kolika se pitanja njima roje u glavi. Što se sada događa? Prisjećaju se i Isusovih riječi koje nisu razumjeli, u koje još nisu povjerovali. Ta vidjeli su ga umirati na križu. Sahranili su ga. Pokušali su gledati svoje živote u nastavku bez Isusa. Dolaze na grob, nalaze povoje, grob je prazan. Povoji su tu. I pokrivalo glave napose složeno. Sve je tu samo njega nema. Učenik, kojega je Isus volio shvaća, upoznaje Pisma, vidje i povjerova. Sam će zapisati: Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Toliko je sve bilo nevjerojatno, nadilazi čovjeka i ono što čovjek može shvatiti, da će Isus od mrtvih ustati. Pisma su o tome govorila. Isus im je to govorio, nagovijestio više puta. Nije bilo moguće povjerovati dok se nije dogodilo. Grob je ostao prazan. Grob više nije kraj. Smrt više nije zadnja riječ. Patnja i križ nisu posljednje što mu se dogodilo. Neopisiva bol koju je prošao, i sramota i izdaja i doživljaj odijeljenosti od Očeve ljubavi, sav besmisao i težina grijeha koja ga je satirala, usmrtila, nisu sve, nisu kraj nego postaju izvor novog, neuništivog i vječnog života. Nije li sam rekao Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre donosi obilan plod. Nije li rekao: Kad budem podignut sa zemlje sve ću privući k sebi. Nije li desnom razbojniku obećao: Još danas ćeš biti sa mnom u raju. Sada to shvaćaju, povezuju. Sada istinski čitaju Pismo, upoznaju i najvažnije, vjeruju! Ta snaga uskrsne vjere učinit će od njih nove ljude kadre nositi se s nevoljama života i svjedočiti za vječnost, svjedočiti Uskrsnuće Kristovo i ljubav Krista raspetoga i uskrsloga.
Srce im je gorjelo jer ga je ispunila spoznaja, jer ga je sada nosila vjera da ništa nije onako kako im je do uskrsnog jutra izgledalo. On će im dolaziti, Uskrsli će ih sam hrabriti, u vjeri učvrstiti, a onda Duhom ispuniti. Krenut će Palestinom i svijetom radosna vijest, naviješta Petar: Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha. Istina Uskrsnuća ispunit će mnoga srca, stvarati i odgajati Novi narod Božji koji upoznaje Pisma, koji povjerova sili Božjoj koja pobjeđuje smrt snagom podnesene žrtve, snagom sebedarne ljubavi, snagom neuništiva života Boga Stvoritelja i Spasitelja koji svoje spasenje daruje praštajući grijehe onima koji u nj povjeruju.
Pavlove riječi: – „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.“ – upućuju naše zemaljske korake, naše svakodnevne misli, naše brige, teškoće, neizvjesnosti, sumnje i strahove, naša razočaranja, neshvatljivu zloću i moć ratnih razaranja, tolike životne apsurde s kojima se čovjek u svom životu susreće i dolazi pred zid, sve to Pavlove riječi usmjeravaju prema budućoj slavi kad se i nama pojavi Krist, život naš, a mi s njime u slavi.
Vječnost. Raj. Život zauvijek. Punina života u Bogu. Pobjeda ljubavi nad svakom mržnjom. Trijumf oproštenja nad svakim grijehom. Ostvarenje Kraljevstva nebeskog nudi nam onaj obrat koji se dogodio u srcu, u životu Marije Magdalene, Petra i Ivana, kad su otkrili da je grob prazan, kad su povjerovali Pismima, kad su susreli Uskrsloga i kad su za njega nastavili živjeti, svjedočiti i naviještati Uskrsnuće Gospodinovo.
Želim da se to pretoči i u naše živote. Molim da nam srca budu dovoljno otvorena, a svakodnevno koračanje prema vječnosti u sigurnost Očeva zagrljaja daruje puninu života i radosti.
Zato još jednom želim da Vas zahvati radost uskrsne Kristove pobjede, snaga Uskrsne vjere apostola i ispunjenost srca koje je spoznalo Pisma i poruku Božju, te od nje živi svakoga dana.
Svim vjernicima, svakom čovjeku dobre volje, svim svećenicima, redovnicima i redovnicama Sretan i blagoslovljen Uskrs!
