Marijana Lubina, prijateljima i Raslinjanima poznatija kao Pepa, oduvijek je voljela raditi s djecom, a dolaskom kćeri Dine odlučila je ostvariti svoje snove kroz pisanje priča za djecu. Tako je nastala prva priča ‘Kako je slon tražio bubamaru’.
– Tekst slikovnice sam sanjala, odnosno prve dvije rečenice. Kad sam ih zapisala rukom na papir ostalo je na tom desetak dana. I onda sam se trznula i rekla ‘Ajde moraš to nastaviti’. Bila je gotova za dvije minute. Odmah sam odlučila da tekst želim pretočiti u opipljivo, napraviti slikovnicu, držati je u svojim rukama i ostaviti kao trajno nasljeđe za svoju kćer. Ona je i glavni motivator ovog procesa. Nakon početnog googlanja, primjerice kako se tiska slikovnica, odlučila sam da u cijeli proces želim ući sama, bez posredovanja nakladne kuće. Kako su mi dolazili ljudi u život koji su mi je pomogli stvoriti priča je za sebe – počinje Pepa.
Kako nam kaže, slikovnica je namijenjena djeci predškolske dobi od dvije do sedam godina.
– Iako, imam i stariju djecu koja su pokazala zanimanje za slikovnicu i rado je čitaju. Prvašićima je odlična kao vježba za prva čitanja. Ja ju volim zvati ‘Priča za Velike i Male’. I roditelji koji je čitaju svojoj djeci mogu prepoznati poruku koju nosi – Vjerujte u svoje snove, ne odustajte, možete baš sve. Meni je genijalan podsjetnik i primjerak u svim segmentima života i kad zapnem i kad uspijem. Da, možeš sve – govori.
Naravno, valja spomenuti i ilustratoricu Luciju Živković, 23-godišnju Šibenčanku kojoj je ova priča također prvijenac, onaj ilustratorski.
– Proces ilustriranja izgledao je dosta zanimljivo. Prvo sam osmislila i izradila glavne likove kojima je trebalo dočarati crte osobnosti. Zatim sam kreirala ‘storyboard’ odnosno detaljan raspored i izgled ilustracija po stranicama tako da prate priču. Naposljetku sam odradila grafičku pripremu slikovnice, te je sve bilo spremno za tisak – kaže mlada ilustratorica.
Ova prekasna dječja knjiga tiskana je u svega 200 primjeraka, a Pepa nam kaže kako je trenutno dostupno oko 60 komada.
– Svi zainteresirani mogu mi se javiti preko društvenih mreža, a tko me pozna, neka pokuca na vrata – smije se. Napominje kako je dosta knjiga donirano brojnim vrtićima Eko knjižnici igračaka Šibenik te šibenskoj knjižnici.
Prva promocija pred publikom bila je u seoskom parkiću u Raslini.
– Sljedeća u planu je 10. ožujka u Društvenom centru Skradin, u sklopu Književnog druženja. Broj mjesta je ograničen, ali svi su dobrodošli. Također, u gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić planiramo održati dvije promocije drugom polovicom ožujka – govori.
Inače, čitava ideja o stvaranju te knjige bila je obavijena velom tajne za obitelj i prijatelje, a što radi otkrila je svima tek kad je probni primjerak izašao iz tiska.
– Naravno da su svi bili ponosni na mene, ali su i očekivali da bih nešto slično mogla izvest. Pohvale su pristizale sa svih strana. Ovo je čisti san, pretočen u djelo. S velikom ljubavlju smo radile, sve ostalo sjelo je i riješilo se samo od sebe, uključujući ljude koji su prošli kroz priču, pomogli nam, dotakli nas. Proces stvaranja pričice trajao je devet mjeseci pa je u šali zovem da je to moje drugo dijete. Lucija i ja nastavile smo suradnju i upravo završavamo drugu slikovnicu koja će u tisak za otprilike dva mjeseca. Inače, u životu nekad shvatiš kako nemaš više vremena ostajati u zoni komfora i odgađati svoje snove, već kreneš ‘glavom kroza zid’ – ili ćeš snove ostvariti ili samo nastaviti sanjati – kaže za kraj.