Pobjeda nad Istrom već je arhivirana, ali hvalospjevi na račun Marina Jakoliša i dalje se nižu. Njegova fantastična partija, začinjena s dva gola i jednom asistencijom, odjeknula je Hrvatskom, struka ga hvali, novinari se natječu u smišljanju epiteta kojima bi opisali njegovu igru, ili bolje rečeno, igre. Jer 24-godišnji nogometaš od povratka u narančasti dres igra ‘za prste polizati’, o čemu svjedoče brojke; u četiri zadnje utakmice upisao je četiri gola i četiri asistencije. Ali, kako je nakon dvoboja s Puljanima naglasio Mario Rosas, Marin je puno više od toga.
– Radi vrhunske stvari po cijelom terenu, ne samo u ofenzivi, odlično je odradio i defanzivne zadaće – kazao je trener Šibenika.
Iako su mu samo 24 godine i iako je na Šubićevac stigao kao posuđeni igrač Hajduka, Marin Jakoliš nametnuo se i kao vođa ove ekipe. Izgara na travnjaku, staje u obranu suigrača od sudačkih ‘iživljavanja’ i suparničkih nasrtaja, kida dresove kad je ljut – što znači da mu je stalo. I ekipa to vidi i prati ga. A on ekipu gura u prvi plan.
– Ne volim da me se ističe. Kad imate igrače poput Marina, Delića, Sahitija i mene onda je logičn oda su kontre i poluknotre naše forte. Cijela momčad odigrala je sjajno, a kada ovako igramo svakog možemo pobijediti – kazao je nakon pobjede nad Istrom junak večeri.
Njegove igre u narančastom dresu s posebnom se pozoronošću prate u Hajduku. Istom onom u kojem nije bilo mjesta za njega, a kada je bilo, guralo ga se na beka. Na Šubićevcu je napokon došao na svoje.
– Istina je. Već sam dosadan s tim koliko mi je trebala podrška i povjerenje, da klub i grad stanu iza mene. Vidjelo se to na utakmici s Istrom, svaki navijač na tribini stoji iza mene, iza ekipe. Pucamo od samopouzdanja, energije – istaknuo je šibenski napadač, koji je prošao sve mlade reprezentativne selekcije, pa je među ostalim bio i jedan od najzaslužnijih što je U21 reprezentacija otišla na Euro u Italiju i San Marino, uz Brekala je bio najbolji strijelac nacionalne vrste u kvalifikacijama.
Međutim, nakon toga se preselio u Hajduku, u kojem očito nisu znali što će s njim, kako iskoristiti njegov potencijal. Nedostajalo mu je na Poljudu spomenute toliko željene podrške, a morao je istrpjeti i svakve svinjarije takozvanih navijača. Stoga se njegova selidba na Šubićevac pokazala punim pogotkom, za sve tri strane; za Šibenik, za Hajduk i za samog igrača. Možda na koncu profitira i hrvatska reprezantacija, ona glavna, seniorska. Zašto ne? Da Marin Jakoliš ovakve partije pruža u dresu Dinama ili Hajduka sigurno bi zaslužio barem pretpoziv Zlatka Dalića. Pa možda bi ubuduće izbornik mogao baciti pogled prema Šubićevcu.
