‘Pričala sam nekidan s prijateljicom o tome da bih htjela kupiti novi kaput. Niti sam ga pretraživala na internetu, niti sam dotad šetala po dućanima u potrazi za njim, a sutradan su mi na mobitelu počele iskakati reklame o kaputima na sniženju. Kako je to moguće? Imam osjećaj kao da me netko uhodi’. Riječi su to čitateljice Šibenskog portala koja je htjela ostati anonimna, ali ju zanima odgovor na pitanje, jer nije ona prva ni posljednja kojoj se takva situacija dogodila. Slične su se, zasigurno, dogodile i mnogima od vas koji sad čitate tekst, a u potrazi za odgovorima koji bi mogli donekle objasniti takva ‘Internet uhođenja’ kontaktirali smo šibenskog hakera Denisa Perišu.
Na koji način oglašivači dopiru do potencijalne publike, bilo je prvo pitanje koje smo uputili Periši, a on je odgovorom ponovio dobro poznato nepisano pravilo današnjeg svijeta.
– Sve informacije iz bilo kakvih vaših razgovora, pretraživanja ili aplikacija, čak i dejting aplikacija, kasnije se obrađuju i prodaju. To je glavni izvor aplikacijama za koje vi mislite da su besplatne. Ništa nije besplatno – poručuje Periša.
Navodeći mu primjer čitateljice koja nas je kontaktirala u potrazi za odgovorom, šibenski haker tvrdi kako je ipak morala postojati prethodna radnja vezana uz proizvod kojim je kasnije ‘bombardirana’ na Internetu.
– To je kao deja-vu. Možda se ne sjećate, ali sigurno ste googlali ili je čak izletjelo negdje prije, a vi ste duže zadržali pogled na tom proizvodu ili kategoriji proizvoda – govori.
Na pitanje presluškuju li nas smartphonei i kompjuteri, Periša odlučno niječe takvu mogućnost.
– Glas ne prisluškuju. Prvo, baterija bi vam se brzo potrošila, drugo, ugrijao bi se mobitel, i treće, osjetilo bi se previše potrošnje na podatkovnim megabajtima. Dakle, glasovno ne prisluškuju, ali prate sve što radite online. Sve se to akumulira i kasnije preprodava kao tržišni ‘tailored-add’. To je danas jednostavno tako i ne treba se bojati – tvrdi Denis Periša kojeg građani zovu i Darkman, a koji je nedavno ugradio ispod kože na dnu palca čip koji mu omogućuje plaćanje računa u trgovinama i bankama, pamti šifre za otključavanje mobitela, vrata i svega ostalog što njegov vlasnik smatra da mu je potrebno.
Međutim, od ‘gerilskog oglašavanja’, koliko god najpoznatiji šibenski haker tvrdio da ga treba prihvatiti kao svakodnevnicu kojoj ne možemo pobjeći, ipak se na određene načine može zaštititi.
– Pretraživač Chromium ima ‘private tab’. Općenito govoreći, odbijanjem cookie-a, blokiranjem dodatnih pluginova za privatnost i sličnih stvari. Ali ljudi se uglavnom slože sa svim što im se plasira na internetu bez da pročitaju upute i to je otprilike to. Nije to ništa loše, možda vam se na prikažu stvari koje trebate baš u trenutku kada ste u potrazi za njima – zaključuje Periša.
