Građani u Tarićima i Ražinama naišli su na zid, odnosno nepremostivu prepreku u rješavanju problema s lisicama koje ih svakodnevno obilaze, ulaze im u dvorišta i kuće, kradu predmete i pri tome pokazuju minimalnu dozu straha od čovjeka. U problemu su i sve službe koje bi se trebale ‘pozabaviti’ tom situacijom jer su izgleda lisice lukave i u stvarnom životu, a ne samo u bajkama.
– Ima već tri mjeseca da su nam lisice oko kuća, a sad već i u kućama. Zvala sam Lovačko društvo Šibenik i oni mi tvrde da su policiji uputili zahtjev za odobrenje odstrijela, a u policiji mi kažu da nemaju oni takav zahtjev niti se to traži od njih nego od Državni inspektorata. Stvarno nije u redu da nas lisice tako opsjedaju u 21. stoljeću – priča nam Maja Tare.
Susreti mještana Tarića u Donjem polju s lisicama postali su svakodnevni ritual i lisicama i žiteljima.
– Nekidan sam u vrtlu kopala i osjetila sam da mi je nešto uz nogu. Mislim mačka, kad ono mlada lija. Skakala je oko mene i igrala se. Prekjučer susjeda i ja sjedimo uz kavu, a ona došla, uzela ditetu igračku i legla pod šipak pa nas gleda. Susjed me prije par dana pitao ima li netko okolo kakvo štene, a ja mu kažem kako nema, ali ima lija. Bila je vruća noć i ostavili su otvorena vrata hodnika, a lija mu je po noći odnila šlapu. Jednome je uzela cipelu, a dici je sa bazena odnila kupače – nabraja nam Maja sve ‘suvenire’ koje su ukrale zaigrane lisice.
Svi ti susreti s lisicama mještanima Tarića ipak nisu simpatični jer će lije odrasti i tek tada će početi praviti pravu štetu.
– Znamo da sigurno za tri mlade lisice i znamo gdje su se okotile. Lovci ne moraju ni hajku provoditi. Trebaju samo doći u moj vrt između 7.15 i osam i po i čekati ih jer će one sigurno doći – poručuje Maja lovcima.
Situacija nije ništa bolja ni u rubnom dijelu Ražina Gornjih gdje u zadnju ulicu uz prugu lisice navraćaju redovito cijelo ljeto, a potvrdila nam je to i jedna majka iz te ulice, čiji su podaci poznati redakciji.
– Najviše me strah za djecu. Djeca se ih se boje i strah ih je igrati se u dvorištu. Ima ih više, čujemo ih često, a dolaze uglavnom same i imam dojam da se uopće ne boje ljudi. Jedna se pojavljivala i u dvorištu, a vidjela sam i jednu koja je ležala, vjerojatno je pojela otrov. Znam samo da su nas iz Županijskog centra 112 uputili na komunalce, lovci ne smiju organizirati hajku u naselju, a policiju naš problem ne zanima – kazala nam je u dahu zabrinuta majka.
Njezin susjed,čiji su podaci poznati redakciji, nudi nam sličnu priču i potvrđuje kako lisice uopće ne pokazuju strah ni pred kim ili čim.
– Imam psa i više se ni s njim ne usuđujem izlaziti. Lisice se ponašaju kao kućni ljubimci, nikog se ne plaše. Noću se čuje njihovo zavijanje, a dica se boje izlaziti. Čak mi je i razumljivo da se motaju po Tarićima, ali Ražine su već gradski predio. U ovih nekoliko mjeseci zvao sam barem tri-četiri puta komunalce i lovačko društvo. Lovci kažu kako su oni radili hajku, ali ne smiju loviti na 300 metara od kuća i time problem nije riješen. Komunalci nam odgovaraju kako to nije jednostavno riješiti i ne rade ništa. Pa znam i ja da nije jednostavno jer da jest sam bi to riješio i ne bi nikoga zvao. Ako već nije moguće provesti hajku, postoje klopke, otrovi ili neka druga rješenja koja se mogu primijeniti u naselju – ogorčen je Ražinac koji više ne zna što bi, osim medijskog pritiska, moglo pokrenuti sve koji su u lancu odgovornosti.
Šibensko Komunalnom redarstvo povezalo je sve koji bi trebali reagirati i do sada su provedene dvije hajke, a upoznati su da problem lisica u okućnicama kako Tarića tako i Ražina Gornjih i Donjih i dalje postoji.
– U kontaktu smo s lovnikom i redovito se o svemu izvještava policiju kako bi se mogle provesti hajke. Problem je u toliko veći što lovci ne smiju pucati u naselju i do 300 metara od naselja, a oni su jedini koji smiju reagirati na dojavu o divljim životinjama u naselju. As Eko zadužen je samo za prikupljanje strvina, a otrovi su zabranjeni zbog mogućeg narušavanja biološkog lanca. Komunalno redarstvo primilo je u mjesec-dva desetak poziva građana i prijava pojavljivanja lisica uz kuće tako da ćemo nastaviti dogovore s lovcima o mogućnostima njihovog prolaska kroz naselja i načinu da se divljač istjera dalje od kuća kako bi se moglo obaviti odstrel – kaže Bore Rončevi, viši stručni suradnik za komunalno i prometno redarstvo Grada Šibenika.
I lovci priznaju kako su nemoćni i kako problem lisica i uopće divljih životinja unutar naselja nitko ne može riješiti.
– Imali smo mi lisice i u samom središtu grada, na rivi, a nitko nema ovlasti za takve situacije. Komunalni redari su prvi koji moraju reagirati, ali kako i s čime!? Lovstvo je regulirano u više zakona i mi moramo poštivati zabranu lova do 300 metara od naselja. Policija također zna za problem, ali sama ne može ništa. Naš lovnik je iskusan lovac i nekadašnji policajac pa mu ne pada na pamet riskirati da svi lovci dobiju prijavu policiji i ostanu bez oružja. Jednom smo proveli hajku u Žaboriću, ali tada je to bilo dignuto na nasjviši organizacijski nivo s policijom i svim drugim službama. U dosadašnjim hajkama mi smo čak i uspjeli istjerati lisice iz naselja, ali te su životinje lukave i ne daju se uloviti pa se opet vrate. Mogu samo poručiti građanima da se još malo strpe jer traju razgovori i dogovori o aktivnostima koje bi, možda, još mogli poduzeti – poručio je Zoran Baić iz Lovačkog društva Šibenik.
